ʻO nā puke maikaʻi loa 3 na Michael Ondaatje

Loaʻa nā puke a Kanada i kēia manawa i Michael Ondaatje ʻo ka ʻaoʻao ʻekolu o ka huinakolu moʻomeheu kamepiula i pani ʻia aʻe ʻO Margaret Atwood a ʻo ka Nobel Prize kekahi Alice munro.

Ua hōʻea i ka puke mai ka poʻomanaʻo a i ka hope loa e hoʻolaha ana i ka essay a i ʻole ke kiʻi ʻoniʻoni, hui hou ʻo Ondaatje me kāna poʻe heluhelu me kēlā ʻano cadence o ka mea haʻi moʻolelo i kau wale i ka uhi o ka mea kākau ke ʻike ʻia kahi moʻolelo maikaʻi e kau i ka keʻokeʻo.

ʻIke ʻia i kahi nui aʻe e kou hoʻomanawanui Pelekane Hana ʻia i kiʻi ʻoniʻoni lanakila iā Oscar, hāʻawi mau kēia mea kākau moʻolelo hapa nui i kahi ʻike humanistic o ka waiwai intrinsic, i hoʻopiʻi ʻia me kahi lyricism o ka ʻuhane i ka mimicry piha me nā ola o kāna mau mea.

En los avatares que circundan la existencia, en los planteamientos históricos y en los escenarios planteados por el autor. Todo queda impregnado por esa sensación de trascendencia de lo humano, recuperable, quizás en sensaciones que se antojan perceptibles, como un aroma hecho literatura.

ʻO nā puke kākau kiʻekiʻe e 3 na Michael Ondaatje i ʻōlelo ʻia

ʻO ka mea hoʻomanawanui ʻEnelani

Inā he puke hou a ʻoi aku paha e hoʻopili hou i nā mea heluhelu o nā puke maikaʻi loa me nā mea nānā pono o ka waiwai purist o ka moʻokalaleo, ʻoiaʻiʻo ua kokoke kēia moʻolelo i ka ʻāina waena pono.

Como no podía ser de otro modo, el escenario perfecto de la Segunda Guerra Mundial para ubicar personajes al límite, sobre los abismos que se asoman a los honduras del alma hechas dolor somatizado. Un pequeño pueblo, o más bien lo que queda de éste, acoge a personajes llegados al lugar con la urgencia y lo imprevisible de la desesperación y la muerte. Hana es una enfermera en cuya vida de su último paciente enfoca el fin de su existencia última, su última oportunidad para encontrar algo de sentido a la hecatombe.

Caravaggio, el ladrón, intenta volver a imaginar quién es ahora que sus manos están irremediablemente mermadas. Kip, el rastreador de minas indio, busca artefactos ocultos en un paisaje donde nadie está a salvo, excepto él. En el centro de este laberinto descansa el paciente inglés, completamente abrasado, un hombre sin nombre que es un acertijo y una provocación para sus compañeros, y cuyos recuerdos de traición, dolor y salvación iluminan la novela como destellos de luz ardiente.

ʻO ka mea hoʻomanawanui ʻEnelani

ʻO Divisadero

He haku ʻo Ondaatje i ka haʻi ʻana i ke ala wili i ke kūpaʻa, ma waena o nā ala kahi e nalowale ai nā ʻili o ka ʻili. Ma mua o ka hōʻea ʻana i kahi wahi palekana, manaʻo ʻia he mea ʻole nā ​​ʻeha, ma ʻō aku o ke kahe o ke koko a nalowale e like me ka hana ʻia o ka scab a me ka ʻili i holoi ʻole ʻia.

Ma hope ʻO ka mea hoʻomanawanui ʻEnelani, Hōʻoiaʻiʻo ʻo Ondaatje i ʻO Divisadero kona hiki ke hoʻokele i ka ʻāina paʻakikī o nā manaʻo a hana i nā kuko, nā pohō a me ka hoʻomau o ka wā i hala. He moʻolelo no ka ikaika a me ka nani ʻole o ka moʻolelo. I ka pili loa a nani hoʻi o kāna mau moʻolelo, ua haʻi ʻo Michael Ondaatje i ke ola o Anna, ka mea ma hope o kahi hanana kolohe i hana ʻia i loko o kona home, e haʻalele i ke ola ma ka mahiʻai ma Kaleponi a hoʻomaka. he alanui hou ma ka hema o Farani.

Ma kahi mamao aku mai kona makuakāne, kāna māhoe ʻo Claire lāua ʻo Coop - kahi keiki pohihihi i lawe ʻia e ka ʻohana - e ʻike ʻo ia i nā puke a me ke kūkulu hou ʻana i ka moʻolelo pilikino o kahi mea kākau koʻikoʻi i ke ala e hoʻolaulea iā ia iho me kāna mea i hala.

ʻO Divisadero

Ka huakaʻi a Mina

ʻO ka huakaʻi ma ke ʻano he haʻi ʻōlelo pono. ʻO ke ola ma ke ala, ke aʻo ʻana, nā ʻike, ke aʻo ʻana a me ka hoʻopoina ʻana aʻe, hōʻino a ma luna o nā mea āpau, nā makemake wale nō, hiki iā lākou ke neʻe iā mākou, ke kaomi ʻana iā mākou e hoʻomau i nā mea āpau.

ʻOiaʻiʻo, ʻaʻole like ke ala o ka hoʻokō ʻana i ke ala mai kekahi a i kekahi. Malia paha ʻo ka koi koi e noho ma nā ala ma kahi hohonu. ʻO ke kuhi ke kaomi wale ʻia kekahi mau ola ke hiki ke hiki ke alo i ka pilikia a haʻalele iā ia mai ka makaʻu a me ka hewa. I nā makahiki XNUMX mua, ʻo Mikaʻela, kahi keiki kāne he ʻumikūmākahi makahiki i kapa ʻia kona inoa e Mina e kāna mau hoaaloha, e kau ana ma luna o ka laina kai e holo ana mai Colombo a ʻEnelani.

Ma ka lumi ʻaina e noho ʻo ia ma ka pākaukau "pōpoki" haʻahaʻa, ʻo ka mea mamao loa mai ka papa ʻaina a ke kāpena, me kahi hui eccentric o nā mea holo a me ʻelua mau kāne ʻōpio ʻē aʻe, ʻo Cassius lāua ʻo Ramadhin. I ka pō hele lākou, pīhoihoi, hele wāwae o ka papahele o kahi paʻahao kaulahao nona ka lawehala e kū mau ai iā lākou no ka wā mau loa, ʻoiai ka Emily nani a enigmatic e lilo i kumu o ke ala ʻana o ka makemake moekolohe. Neʻe ka moʻolelo i nā makahiki makua o nā protagonist a hōʻike i ka ʻokoʻa ma waena o ka hoʻokalakupua o ka wā kamaliʻi a me ka melankoli o ka ʻike i loaʻa.

Ka huakaʻi a Mina
5 / 5 - (9 koho)

Haʻalele i ka manaʻo hoʻopuka

Ke hoʻohana nei kēia pūnaewele i ka Akismet e ho'ēmi i ka spam. E aʻo pehea e hanaʻia ai kāuʻikeʻikepili.