Bunburyjeve 3 najbolje pjesme

Morao sam započeti ovaj novi odjeljak svoje glazbene stranice s Enriqueom Bunburyjem. Djelomično zato što mi se jednostavno sviđaju projekti u koje se upušta. I zato što sam iz rodne Zaragoze. I treće jer je kod njega sve otkriće u prirodnom procesu vitalne i kreativne evolucije.

Ako je biti umjetnik predanost onome što radite i što želite biti, izvan tržišta i prolaznih ukusa za privlačan refren, onda je Bunbury bez sumnje jedan od najautentičnijih koje možete pronaći (u Španjolskoj zajedno s Joaquin Sabina, Leiva i još malo toga).

Uspjesi i neuspjesi su za one koji traže brzo osvajanje svoje tržišne niše. Sve ostalo, sve što Bunbury radi je samo istraživanje. Velika prednost je onda isporuka samo i isključivo kreativnosti. Kome se sviđa, sviđa mu se. Iako, naravno, uvijek traži sve više i više ljudi kojima se sviđa. Slušno osvajanje koje možda neće uvijek stići na prvu audiciju, ali koje na kraju daje veću težinu glazbi, kada se lagani refren izbriše da se nikada ne vrati, a bit dobre glazbe ostaje.

Kao i uvijek za hejtere, uvrijeđene, čistunce i ostale, radi se o subjektivnom odabiru. Na temelju, da, iscrpne audicije djela neiscrpnog Bunburyja...

Top 10 pjesama Enriquea Bunburyja

Od svega svijeta

Savršena balada koju je Raphael odbacio za svoj repertoar. I istina je da je to jedan od najvećih amblema Bunburyja. Kao vjerni odraz glazbenikove duše (ne bilo kojeg glazbenika nego onoga kojeg Enrique predstavlja i njegove stalne potrage) i kao daleka čežnja svakog ljudskog duha u potrazi za najtranscendentnijom životnom avanturom.

Lady Blue

Mješavina sintesajzera i gitara koja sadržajem i formom podsjeća na Bowieja. Jer ako je Bowie vrištao sa svojim Starmanom, Bunbury je učinio isto sa svojim melankoličnim muškarcem na posljednjem brodu koji je napustio ovaj plavi planet.

prava iskra

Ta balada donesena iz herojskih vremena i nastavlja zvučati aktualno kao i uvijek. Želio je odabrati samo Bunburyjeve solo pjesme. Ali nemoguće je ne spomenuti ovo najbaladerskije rock remek-djelo. Potraga za tom iskrom koja sve obasjava.

jer stvari se mijenjaju

Zbog toga se traže novi izazovi i ide prema novim horizontima. Jer stvari se mijenjaju i ne mogu pozvati više od potrebnog optimizma otrgnutog od svih prošlih nostalgija. Prevladavajući tugu i, unatoč melankoličnoj ljepoti koju je Johnny Cash opjevao u svojoj «Povrijediti„Kao tema paralelna s ovom, odrastanje mora biti smiješno.

U inozemstvu

Stranac uči dvostruko jer se oblačenjem u nove običaje oslobađa uobičajenog etnocentrizma. Bez turizma, samo putovanje lišeno prognoza i proučenih ruta. Nešto što je Bunbury već naučio od Héroes del Silencio. Iz njegove putničke duše dolazi ova pjesma s prizvukom Mediterana koja nas može ponijeti svijetom poput Uliksa na nemogućim putovanjima.

Infinito

Ljubav i slomljeno srce su isto. Barem kada su opjevane u mitskoj baladi poput ove dovršene hipnotičkim zvukovima prema najromantičnijem razvoju radnje. Ljubav poražena istrošenošću opjevana kao izgubljena prilika, kao priča koje više neće biti pa čak i propast kantina i smrti, ako dođe, kao jedini način da se obnovi izgubljeni put prema tom beskraju.

Alicia

Kada slušate Bunburyja kako govori o svojoj "Radical Sonora" ne čini se da je to najcjenjeniji album vlastitog autora. Ali ovaj sin gad ima eksplozivne teme, razbijače elektronike i traženje zvukova odavde i tamo.

A Alicia je bila amblem tog albuma s kojim je Bunbury poništio svoj svijet i ponovno se izgradio iz ruševina, sa svojom bukom kao preciznim kreštanjem prema svim vrstama zvukova u istraživanju.

Spašavanje

Svatko bira tko mu može platiti otkupninu. Samo što nije svatko spreman preuzeti po koju cijenu. Između otpornosti i samopožrtvovnosti, ljubazne ruke koje skupljaju ostatke onoga što smo bili na kraju plaćaju onoliko koliko vrijedimo kada se sve vrati.

Zatvorenici

Ponekad sjaj bljesne iz jednostavnog. Skladba za usamljenu gitaru i nježna srca. Naravno s dozom romantizma izvan onoga što romantizam danas znači u rukama glazbenih stilova koji uništavaju sve. Mala kompozicija s onim škripanjem žica gitare kao čavlima zalijepljenim za dušu.

Pretpostavljam

Najbolja pjesma na albumu "Očekivanja" koja ima mnogo čarobnih trenutaka. Tipičan album u kojem se na svako novo slušanje predstavljate otkrivajući strogo glazbene nijanse koje ujedno dotiču nove emocije.

4.9/5 - (25 glasova)

Ostavi komentar

Ova web stranica koristi Akismet za smanjenje neželjene pošte. Saznajte kako se podaci vašeg komentara obrađuju.