Kako je prošla žena koja se u svojoj kući brinula za ozlijeđenog pisca. Mislim na medicinsku sestru iz Misery, romana autora Stephen King. Više nego moguć krivudav odnos između idola i obožavateljice, kada na kraju dublje upoznaju jedno drugo. Čudan trenutak u kojem filije postaju fobije, a divljenje na kraju prerasta u žestoku mržnju usred šume.
E, tako nešto evocira ova serija. Iako je za više INRI naznačeno da se radnja temelji na stvarnim događajima. To je uvijek jako dobro kada namjeravate ispričati zlokobnu priču. Gledatelj tada prestane razmišljati: “Ma super, vidjet ću da je nekome bilo teško s Cainom”, a s posebnim zadovoljstvom počne razmišljati: “Ma super, vidjet ću kako je nekome bilo teško” ."
I da, protagonist se odlično zabavlja. Što se tiče protagonistice, ona ih niti prolazi niti prestaje prolaziti. Vratila se iz svega, kao Misery. Žena koja niti osjeća niti pati i čiji je jedini životni cilj tek oslobođena opsjednutost dobrim Samaritancem. Onaj koji mu pruža ruku i koji mu planira proždrijeti ruku, ali i sirovu jetru.
Jer bez sumnje njezin novi prijatelj želi nešto s njom. U njegovoj mašti ne postoji druga opcija. Inače, zašto bih ja bio prva osoba na svijetu koja će joj pomoći? Poanta je, prijateljice Martha, ponuditi svoju najljubazniju stranu (vaš unutarnji glas vam mora reći) i lagati. Promislite svoje postojanje u novoj fikciji koja leti daleko iznad vaših trauma, nedostataka i neuspjeha.
Budimo iskreni. Šteta što gotovo nijedan konobar inače ne subvencionira piće. One to rade više u zamjenu za duboki dekolte. Osim ako se to sažaljenje ne može prenijeti umjetnošću. Nešto poput dubokog žaljenja koje jedva vučeš svakim korakom, dok ideš prema šanku. Ali da ne dramatiziramo... Bar ne tako skoro.
Jer ono što Marta zna najbolje je smijati se naglas, kao ludi ljudi. Idealno za propalog komičara poput Donnyja, konobara koji mu daje besplatne Cole u zamjenu za smijanje njegovim šalama. Svi vrlo prijateljski, čak i naivno, kao da bi svijet mogao biti mjesto gdje bi na kraju svatko mogao potražiti svoju sreću bez većih trzavica.
Čak i cijeneći smijeh na njegove šale, Donny je sigurno požalio svaki trenutak što je Miseryju dao priliku, mislim Marthi. Lagani komplimenti u njegovom pogledu, poruke ohrabrenja za koje je, sudeći po Marthinom rumenilu, Donny mogao zamisliti da idu predaleko. Pa naravno, kako vrijeme koje provode zajedno (on se sklonio iza šanka, a ona ga čeka s druge strane), stvar postaje sve kompliciranija. Do te mjere da nacrtam triler, kako da to kažem... emocionalno, možda?
Žao nam je zbog nje, ali Martha se oporavlja. A posljednji udarac može biti najgori. I nama je žao Donija. Zašto ga ne bih prije zaustavio? Kakva potreba reći da zajedničkom jebenom pikniku. Veza je od tog trenutka ukazivala na dramu. Reći ne osobi koju žališ, kada je najveća nada već ostvarena, podrazumijeva puno odricanja.
A Marta nije glupa. Ona zna igrati na svoje karte kako bi opsjednutost Donnyjem zaokupila svaku sekundu njezina života. Njezina i njegova. Oni su rođeni da dijele svoju ljubav. Oni su srodne duše. Mogli bi čak i umrijeti zajedno ako odluče... U međuvremenu Martha je voljna dati svoj cvijet Donnyju. I to je čini jako vrućom...
Marthin navodni iPhone ne prestaje. Vrlo pitke poruke i poruke za Donnyja kada nije s njim. To je stalna gomila poruka za vašeg neočekivanog jebenog prijatelja ili dečka, bez obzira na to je li više naklonjen prvom ili drugom. Opsesija je već oslobođena i neće biti Boga da je zaustavi.
Što je Marthina opsjednutost veća, Donny će osjećati više tuge. Jer zna da je izgradila ogromnu fikciju, poput svjetionika na mračnim vodama svoje duše. A ako ugasi svjetionik, prijeti gromoglasno nastajanje prekooceanskog broda zvanog Martha.
Problem je toliko varljiv da nas vodi između bipolarnih stanja od sažaljenja do smijeha. Jer da, razumijemo da je jadna Martha hodajuća tragedija. Ali njegovi su ispadi ona kisela komedija. Kao što je i Donnyjeva nesreća komična, s tim magnetizmom prema propasti ovakvog tipa karaktera. Moglo bi se reći da smo između grotesknosti Valle Inclána i grotesknosti bilo kojeg jednostavnog humorističkog filma koji vas nasmijava smijehom.
A najgore od svega je što je stvarnost u ovom slučaju drastično nadmašila fikciju. Ne smijemo zaboraviti da ulogu Donnyja tumači Richard Gadd da nam donese privid stvarnih iskustava ovog istog glumca. Ovdje rekreirana iskustva preplavljuju nas brojkama... Deseci tisuća e-poruka, sati i sati WhatsApp glasovnih poruka. Uz mnoge druge detalje o uznemiravanju koji se nikada ne bi mogli opisati u fikciji, koliko god ova serija godinama trajala...
Claro que, si el Donny de la ficción se parece al real… poco le pasó para la suma de desastrosas decisiones que lo llevaron al momento fatífico en el que conoció a Martha. Y es que hay gente que se tira toda su vida asomada a la perdición. Como aquellos a los que les gusta jugar a la ruleta rusa con 5 balas en el tambor…