Pisanje je nešto poput kletve bogova. Pisci osuđeni da pripovijedaju poput Cassandre, otkrivajući ono što nitko ne želi čuti, ili poput Dantea pate još više od svog spomenutog Uliksa u dubinama pakla.
Tragičan početak bavljenja radom a Christina Rossi to književnost čini tu osudu u konačnici oslobađajućom (ne zaboravimo da božanska komedija dobro završava). Jer u njegovim djelima otkrivamo taj napor da se destiliraju esencije koje mogu proizaći iz seksa ili se odvojiti od borbi koje se nadvijaju nad obzorima Itake.
Idealiziranje djeluje samo ako stvar na kraju postane opipljiva, kada dodir kože ili stranice knjige mogu uznemiriti kožu od kose do drhtavice. Odatle možete osjetiti kamo idu note koje čine Cristininu narativnu simfoniju u esejističkom ili poetskom kao jasni kontrasti, ali iu romanu kao starom amblemu proze.
Kao iu mnogim drugim prilikama, fokusiramo se na romanesknu stranu autora. Ostavljajući za ljubitelje pjesništva ili pametnih eseja bilo koja druga mišljenja koja upućuju na najbolje knjige ovog autora.
Top 3 preporučena romana Cristine Peri Rossi
Ljubav je teška droga
Upoznavanjem s jednom od najsugestivnijih autoričinih niti, ovaj nas roman približava onoj sada tako iskorištenoj ideji o hitnosti življenja kao carpe diem koja nas može dovesti do toga da postanemo Dorian Gray, u Kurtu Cobainu ili jednostavno u sjeni onoga što smo bili i jednog dana ugodnog mira za odrasle željeli bismo opet biti...
Kontemplacija, žudnja i posjedovanje ljepote su epizode duše koje ne završavaju nužno uništenjem ljubavnika, ali blizina između smrti i žestine strasti, prolaznosti užitka i boli nemogućeg zadržavanja, govore nam. Oni nas navode na strah i izbjegavaju izumiranje koje ljubavna borba najavljuje. Promatranje svijeta kroz objektiv svoje kamere ne sprječava Javiera da strastveno uživa u svim ekscesima.
Ali seks, alkohol i droga guraju ga na rub kolapsa i smrti. Zatim poduzima pokajničku rehabilitaciju. Ženi se kolegicom iz reklamne agencije u kojoj je radio i povlače se daleko od grada. No slučajno pojavljivanje lijepe Nore u Javieru ponovno budi fascinaciju i želju te još dublju opsesiju: uhvatiti ljepotu, posjedovati je i baciti se u ponor koji mu se opet otvorio pod nogama.
S pedeset godina, Javier ponovno izaziva granice i vraća se strastvenom vrtlogu seksa i sveg uzbuđenja koje održava na životu snagu koja, polako i neumoljivo, izgleda kao da se iscrpljuje bez lijeka. Savršeno kontroliranim pisanjem, iznimne lakoće, fluidnosti i majstorstva, Cristina Peri Rossi tjera čitatelja da, u svom doživljaju teksta, sudjeluje u zavođenju i dilemama s kojima nas želja suočava; fizičke ili književne ljepote koja može dominirati nama: čitati ovaj roman znači živjeti, do krajnjih posljedica, opsesivnu avanturu strasti.
Nepokorni
Objave za čitanje izmišljene biografije, malo tako autentične kao što je ova Cristine Peri Rossi. Uz godine narativne solventnosti koje daju godine službe i točnu predodžbu da samo najdublja istina ima smisla crno na bijelom. Samo tako možete uživati u priči nabijenoj onom vjerodostojnošću koja dopire do duše. S druge strane, autorova vježba kako se usuditi pogledati u ogledalo bez gotovo ikakvog odgovora tko smo, ali s čvrstim uvjerenjem da ih uvijek tražimo.
Autobiografski roman Cristine Peri Rossi koji kroz svoje djetinjstvo i mladost prolazi zbunjeno i iznenađeno pred svijetom koji je morala živjeti i koji ne razumije. Na stranicama knjige percipira se život u trajnom sukobu između želje i stvarnosti, koji nastoji ispuniti svoje najdublje želje unatoč zabranama i društvenim običajima koje podrazumijeva biti žena.
Obožavam tebe i ostale priče
Kratke udaljenosti koje pružaju priče omogućuju nam da promatramo djelo kako se vidi iza kulisa. Lišene deskriptivne izmišljotine ili podrezanih grananja za sastavljanje drugih priča, priče su uvijek ona srž pisca, njegovih motiva za pripovijedanje, njegovih traganja, njegovih strahova i strasti izloženije nego ikad.
Pet priča koje čine Obožavam tebe i ostale priče oni su maestralna demonstracija narativnog talenta Cristine Peri Rossi. Patricijini dani previše su slični jedni drugima: posao, majčinstvo, samoća. Međutim, jutros je novi lagani uvod zakomplicirao njihovu rutinu i izazvao pobunu protiv njihovih "Intimne katastrofe".
Nije bitno jesu li zastave crvene ili crne, "Patriotizam" Njegova je svrha (i početak) pobijediti protivnika. Kako se dalekovidni čovjek nosi "Sudnji dan"? Terapeut i njegov pacijent održavaju posebnu "Sjednica" psihoanalize dostojne najboljeg Cortázara. Ništa nije uzbudljivije za određene zrele muškarce od mladog ljubavnika koji sa zahvalnošću odgovara na njegova učenja: "Obožavam te".
