Romanistička strana Christopher Isherwood Čini okruglu bibliografiju od deset radova. I oko nje je rastao taj kasnije prepoznati mit o spisateljici. Nije riječ o avangardi njegova vremena nego o onom hirovitom procesu sazrijevanja djela koja pronalaze bolje mjesto kad se najmanje očekuju.
Morala bi se vidjeti ta težina biografije, otkrića autora s pozadinom pripovijesti održane u njegovom stanju putnika, stalnih promjena, traganja na kraju dana koje prelazi na djelo kao kristalno u njegov oblik kao što je transcendentan u opsegu iskustava svojih likova i u pristupima njegovih radnji. Priče kao odraz čitavog života.
Priče o prolaznom životu, o bitnom privremenom stanju svega, o prianjanju uz arome ili sjećanja kao osudu na koju se samo njezini likovi mogu zamijeniti bacanjem natrag u nedokučivu budućnost života. Egzistencijalizam dakle opstanka. Vrsta Milan Kundera to ne zalazi u odgovore, već samo ispituje dubinu duše kako bi zatvorio rane, bez više i bez manje.
Top 3 preporučena romana Christophera Isherwooda
Jedan čovjek
Postoje stvari koje se u životu ne biraju. Zapravo, transcendentno nikada nije dilema iz koje svaka osoba označava svoj put. Potpuna smetnja koja nas tjera da vjerujemo u tu sudbinu kojoj prepuštamo definiciju poglavlja našeg postojanja.
George Falconer, sredovječni profesor engleskog jezika, bori se da se pomiri s iznenadnom smrću svog partnera, Jima, u prometnoj nesreći. Godina je 1962. i unatoč privilegiranom životu koji vodi u Los Angelesu, njegova je rutina postala bolan podsjetnik na jedinu stvar koja mu je omogućila da izdrži tlačiteljski američki san: intimu punu ljubavi u kojoj se mogao ponašati spontano i osloboditi svoje osjećaje .od krinki koje mu društvo nameće.
No, osim toga, gubitak naglo suočava Georgea s njegovim godinama, s protokom vremena, s njegovom prošlošću i, na kraju, s horizontom vlastite smrti. Jedan čovjek jedan je od najcjenjenijih romana Isherwooda, kojega je smatrao svojim remek -djelom, originalnom i izvanrednom razradom drame postojanja u suvremenom svijetu.
Zbogom berlinu
Ideja o tome kako se oprostiti od onih mjesta gdje ste bili sretni. I paradoksalno, možda je potrebno biti dovoljno hrabar da se vratimo tim mračnim krajolicima krivnje i tuge. Jer svaki prošli prostor u kojem nas guši nesreća na kraju označava sadašnjost kao atavistički strah, neku vrstu agorafobije jer nam se to mjesto kreće u susret. Berlin je imao sve za protagonista ove priče. A stvar je još složenija kada su ljubav i tuga koncentrisane na istom mjestu.
Christopher, mladi Britanac, iznajmljuje sobu u njemačkoj prijestolnici i predaje engleski za život. Ovo djelo i njegova znatiželja kao nadobudnog pisca dovest će ga do susreta sa likovima svih vrsta i uvjeta, poput bogate židovske nasljednice Natalije Landauer, radničke obitelji Nowak, Otta i Petera, dva mlada homoseksualca ili Sally Bowles, mlade djevojka, vrhunska, zavodljiva i zavedena Engleskinja koja je inspirirala lik Lize Minelli u poznatom filmu Cabaret ??. Oproštaj od Berlina otkrivajuća je i emocionalna kronika dekadentnog i privlačnog Berlina Weimarske republike nad kojim se nadvija sve veća brutalnost nacizma.
Ljubičica Pratera
Prošaran autobiografskim isječcima, ovaj nas roman vodi u kulturni pokret koji se suočava s neizbježnim mrakom svijeta suočenog s nacizmom. Godine 1933., dok nacionalsocijalizam trijumfira u Njemačkoj, Engleska samouvjereno živi odjeke sretnih dvadesetih, ne obazirući se na vjetrove koji pušu s kontinenta.
U Londonu su filmski studiji Imperial Bulldog naručili mladog pisca Christophera Isherwooda da napiše scenarij za film The Violet of the Prater, koji je režirao poznati filmski redatelj Friedrich Bergmann rođen u Austriji. Odnos između redatelja i scenarista te incidenti oko snimanja filma oslikavaju sintetičku, ironičnu i snažnu sliku potrgane Europe tog trenutka.
Muka Bergmanna, Židova koji je bio prisiljen napustiti Njemačku i koji je morao ostaviti svoju obitelj u već ugroženoj Austriji, u kontrastu je s neozbiljnošću filma koji mora snimiti i tadašnje filmske industrije te s ravnodušnošću. dijela Europe u prijeteću katastrofu. Suprotnost ova dva gledišta omogućuje i ozbiljnu analizu odnosa umjetnosti i života te uloge stvaratelja u turbulentnim društvima.
