Kada se izraz "tarantinesco" proširio, znači da je dobri stari Quentin barem ostavio trag, u dobru ili u zlu. Jer postoje oni koji ga vide samo kao poremećenog (izgled lika ne pomaže u razmatranju suprotnosti) i drugi koji ga vide kao ludog genija. Pitanje je da kafkijanski je prihvaćen kao sinekdoha nadrealnog, Tarantinesco se povezuje s neopravdanim nasiljem nabijenim crnim humorom.
Da se radi samo o nasilju, onda bi možda Tarantino prošao nezapaženo kao krvoločan autor. Poanta je uzdići problem do točke pretvaranja u genijalnost, krvarenje s ekscesima drugog tipa i barem dosljedan zaplet, obično mračne naravi, dobro ispričan. Priča koja, iako ponekad svjesno zamagljena, uvijek ukazuje na onaj precizni horizont onih koji traže početak, razvoj i završetak s obratom.
Tarantinov uzlet došao je gotovo od njegovih smjelih početaka režiranja vlastitih scenarija. S "Reservoir Dogs" ju je već svirao i sve što je napravio nakon toga uvijek se smatralo remek-djelom zbog nepogrešivog pečata iz onih prvih taktova koji bude uznemirujući morbiditet koji uvijek ide u prilog ispričanoj priči.
Top 3 preporučena filma Quentina Tarantina
Celulozna fikcija
DOSTUPNO NA BILO KOJOJ OD OVIH PLATFORMI:Film koji je već ciljao na kultni status čim se pojavio na velikom platnu zbog svoje inspiracije u hard-boiled podžanru pulp literature. Psihodelična priča u podzemlju koja je oporavila Johna Travoltu za holivudsku zvijezdu. Nema sumnje jer ju je Travolta uljepšao, ali i zato što ju je sama povijest ovjekovječila.
Jules i Vincent, dva ne tako bistra ubojica, rade za gangstera Marsellusa Wallacea. Vincent priznaje Jules da ga je Marsellus zamolio da se brine o Miji, njegovoj privlačnoj ženi. Jules preporučuje oprez jer je vrlo opasno pretjerati sa šefovom djevojkom. Kad dođe vrijeme za posao, obojica biste se trebali uhvatiti posla. Njegova misija: pronaći tajanstvenu aktovku.
Ono što je fascinantno je igra koja daje tako naizgled jednostavan zaplet. I tu leži magija ovog filma i blistav prikaz u Tarantinovoj režiji. Budući da je radnja razvučena u svakoj sceni, mijenjajući interes općeg razvoja događaja, prema unutar-pričama koje nas vode kroz poroke, zločin ili bilo koji aspekt u kojem se Tarantino rekreira kako bi probudio promjenjive, kaleidoskopske postavke kako bi se strukturirao u bogatu opći mozaik na putu filma.
Prokleti gadovi
DOSTUPNO NA BILO KOJOJ OD OVIH PLATFORMI:Učiniti nasilje i krv morbidnim adrenalinom nešto je što Tarantino postiže s lakoćom stručnog kirurga koji radi na transplantaciji bubrega. Poanta je ponuditi konzistentnu radnju, tipično povijesno okruženje koje on rastavlja kako bi nam ga predstavio kao čudno, poremećeno i smiješno na trenutke. A tu je i Brad Pitt s onim potamnjelim pogledom, onom ljepotom koja prestaje biti ljubazna, poput samodopadnog zeta, da bi uronila u pogled od tisuću metara koji je imao na vojnicima traumatiziranim u sukobima.
Nepobitni osvetnički duh širio se kroz povijest kao narod koji je zadužen za pravdu protiv genocida (nešto kao Mussolini na trgu u Milanu, kino verzija). Poanta je da ne mislimo tako loše o lovu na naciste kojim nas vode Brad Pitt i društvo. Čak smo i pomalo zadovoljni filmskim masakrom i žmirkanjem dok Pitt isplazi jezikom pokazuje čelo opakih nacista, kao dijete koje slika akvarelima.
Da, to je zlokobni film, ali je i sjajan avanturistički film, i dobra priča unutar razdoblja u Hitlerovoj Njemačkoj. Osim Brada Pitta, moramo istaknuti ulogu još jednog glumca kao što je Christoph Waltz, kojeg svi želimo ubiti vlastitim rukama...
Django razvezan
DOSTUPNO NA BILO KOJOJ OD OVIH PLATFORMI:Najbolje opravdanje za nasilje je osveta za nepravdu. Samo u slučaju Tarantina stvar poprima makijavelističku poantu. Oko za oko i zub za zub i bakšiš za koju iznutricu za štetu kamate.
Vestern s Jamiejem Foxxom, DiCapriom, Christoph Waltz…, popis uobičajenih osumnjičenika, ponavljajućih heroja i antiheroja Tarantina koji već znaju o čemu se radi u tom pretjeranom nasilju. Film koji također ima neku opravdanost, o premještanju pokreta Blaxploitation iz sedamdesetih usred Divljeg zapada.
Rob Django kreće u svoju posebnu odiseju za slobodom. U brutalnom svijetu, divljem i neprijateljskijem prema crncima s juga Sjedinjenih Država, čini se da se sve zaključalo poput labirinta za preživljavanje. Rasna osveta, pucnjava posvuda, uobičajene (nikad zamorne) scene napunjene tarantinskom napetošću, s onom chicha mirnoćom koja prethodi oluji.
U onim scenama sablasne tišine u kojima se pregovara o slobodi crnca, film se produžuje jer se to može odraditi samo pod Tarantinovom režijom. S mješavinom tjeskobe i morbidnosti koja nas predisponira da priznamo nasilje kao jedini izlaz, čak i ugodan izlaz kao pravdu protiv najzlokobnijeg neprijateljstva.
8 komentara na "3 najbolja filma Quentina Tarantina"