Glavni junak ovog romana, toni, bio je proždrljivi čitatelj tih serija knjige «Petorica«. Između nevinosti i revolucije koja je čitanje bila (i još uvijek je) u tim ranim djetinjstvima, čitanje bilo koje knjige uvijek postaje biljeg, oznaka markera napravljena u našim životima.
Kad oporavite knjigu od pet, čini se kao da je oznaka vašeg života još uvijek tu, u dodiru s koricama punim akcije i avanture. Kako sam autor ukazuje, mladalačko čitanje se sazrijevanjem ponovo otkriva pod sasvim drugačijom prizmom, otkrivajući tada neotkrivene nijanse, aspekte koji nisu uvijek sretni. Ali važna stvar je ta veza s drugim vremenom, koja se opet povezuje s drugom prizmom života.
U već odraslom liku, koji se vraća tim trenucima adolescencije s točnošću autora koji je prošao kroz raskoš knjiga "Petorke", pogađa se ta autobiografska poanta, osobna želja da se oporavi toliko osjeta.
Prvo, Toni bi želio vratiti inspiraciju. Uz to i motivacija da napiše svoje izvanredne romane i pouči svoje učenike, uvjerene u svakom trenutku u ono što prenosi. Tonijev problem predstavlja to što su sva ta čitanja Petorke pratila vremena španske tranzicije koja su obećavala da će njega i njegove saputnike u generaciji pretvoriti u nešto što oni nisu postali.
Ne radi se o nostalgiji ili melankoliji, već o tome, možda je ono što je cijela ta generacija čitatelja Petorke htjela postati zaista da ne bude stariji. Stoga se Toni vraća da traži svoje mjesto u fikciji, uprkos činjenici da se njena stvarnost može sastojati od lisica.
Najnoviji roman Antonija Orejuda Pet i ja sada možete kupiti ovdje:
1 komentar na temu «Petorica i ja, Antonio Orejudo»