Učitelj učitelja daje mnogo više od svog pukog romanesknog djela. I danas želim pričati o najboljima filmovi o Stephen King. Jer iako on gotovo nikada nije taj koji režira, njegov narativni otisak čini ga nepogrešivim čim se prenese intenzivno opterećenje njegovih priča.
Moćni imaginarij Stephen King oduvijek je bilo plodno polje s kojeg se završava žetva za film i televiziju. Kad priče o autoru poput Kinga postignu vizualizaciju svake scene i uspiju zadržati narativnu napetost čak i iz naizgled beznačajnog dijaloga ili potrebnih izuzetno bogatih opisa, rezultat je uvijek neka vrsta prikrivenog scenarija punog akcije i neizvjesnosti, sa kapljice onog psihološkog trilera (kad ne i terora) pod kojim je ovaj autor uvijek označen, ali iznenađujuće nije uvijek glavni pojam svake priče.
Izvanredno od uobičajenog. Opis bljutavog, stereotipnog da bi nekoliko trenutaka kasnije eksplodirao. Ili fantazija prikazana od prvog trenutka, samo prožeta likovima sa šokantnom mimikom kako bi se svaki zaplet osjećao kao čitatelj.
Stoga ne čudi što su mali i veliki ekrani uvijek imali ovog autora kao primarnog pružatelja velikih priča. The romani iz Stephen King odveden u kino oni su već cijela videoteka kojoj su podlegli veliki režiseri poput Kubrića ili Briana de Palme i da se i danas još uvijek revidiraju i oporavljaju od bilo kojeg prethodnog trenutka njihove romaneskne produkcije.
Ali najbolje od svega je što su neki od tih filmova, izvan etiketa, ponudili pristup kreatoru par excellence, sa njegovim zastrašujućim pričama, njegovim misterijama, fantazijama i tim čudnim magnetskim humanizmom koji izranja iz nekih likova izloženih ekstremne situacije.
Uobičajena mjesta u kojima nema drugog osim prepoznati takav dar Stephen King da naslika bujnu psihologiju tipičnu za nekoga ko je nadaren da priča o božanskom i ljudskom, čak i sa nogama njegovih likova na ivici provalije.
3 najbolja filma zasnovana na knjigama autora Stephen King
Doživotni zatvor
DOSTUPNO NA BILOKOJ OD OVIH PLATFORMA:Ne propustite naslov ili uspješno ukrašavanje radnje koje je Darabont napravio da bi na kraju predstavio jedan od onih vječnih filmova.
Ovo je priča o idolizovanom učitelju. Kad sam pročitao tom "Četiri godišnja doba", gdje je umetnuta kratki roman original iz kojeg je ovaj film izašao (vjerojatno najmanje uznemirujući u volumenu, ali svakako najsugestivniji), imao sam osjećaj da ih je, uprkos uživanju u pričama, povezalo jedino to čudno sezonsko zaduženje.
Bog zna zašto bih. Vjerojatno je u tako raskošnoj kreativnosti King morao postupno objavljivati svoja djela. Stvar je u tome da priča iza kamera Darabonta više dobiva pojam vitalne epske priče nego bilo koji drugi aspekt.
Naravno, unutrašnji univerzum zatvorenika Andyja Dufresnea sa vrtoglavicom o ubistvu koje nikada nije izvršio, koji je također preletio s osjećajem vitalnog poraza koji ga je vodio kroz opasne labirinte u romanu, jednostavno su intuicija u filmu.
Ono što prevladava u 142 minute filma je ta dubina čovjeka koji čuva tajne i planove. Ili to ili završi da visi sa ćelije.
Koliko god Kinga nazivali zlokobnim, malo njih radi bolje od ovoga kako bi se suočilo s tim prevladavanjem koje je proizašlo iz fikcije kao placebo. Priča koja fascinira svakoga i koja se kreće u defetističkoj lirici koja tek na kraju blatnjavog tunela nazire posljednji tračak nade. Fraza iz filma: „Znate li šta kažu pacifički Meksikanci? Da nema sećanja.
Zelena milja
DOSTUPNO NA BILOKOJ OD OVIH PLATFORMA:Ko se ne sjeća cistitisa Toma Hanksa? Dobro od Paul Edgecomb pati od te bolesti zbog koje blijedi kad se suoči s jednostavnim mokrenjem. To je samo detalj, jedan od onih koje sam ranije označio kao donesene iz svakodnevice.
Pa ipak, ta bol koja je zahvatila zatvorskog službenika Hladne planine na kraju postaje veza koja nas izvodi iz stvarnosti. To se događa kada ga crni John Coffey uhvati za jaja i izvuče svo koncentrirano zlo u mokraćnom sustavu.
To je prekretnica u kojoj fantazija završava upijajući bijedu posljednje milje kroz koju ljudi putuju prema finalističkoj pravdi.
Između smrti objavljene pri svakom novom pogubljenju «... struja će proći kroz vaše tijelo ...» do nove struje koju osuđena Coffey generira kako bi uklonila svako zlo, unatoč činjenici da mu je zlo postavilo zamku postavljanjem njegova vrlina na buzdovan pravde ljudi, optužen za sranje od Isusa Krista do Johna Coffeya.
Kingova sposobnost da nam ponudi intenzivne profile u svakom od interniranih, od ljupkosti Delacroixa do demencije Billyja djeteta, preko ličnosti zatvorskih čuvara, održava se u filmu koji na kraju radi bolje zahvaljujući tom opsegu posebnosti svake osobe.
Sapunica i film koji je postigao isti cilj. Fraza iz filma, John Coffey: «Umoran sam od boli koju svakodnevno osjećam i čujem od svijeta, previše je boli, oni su poput komadića stakla u mojoj glavi koje ne mogu ukloniti, razumijete li to? »
Sjaj
DOSTUPNO NA BILOKOJ OD OVIH PLATFORMA:Za najčistije ljubitelje filma ovo je najbolja adaptacija. To nije mogao biti nitko drugi do Kubrick (Nakon njegove adaptacije Svemirske odiseje koja je zasjenila originalnu priču o Arthur C. Clarke), koji je s težinom svoje scenografije mogao izbalansirati neizmjernu moć pripovijesti o ulasku u ludilo.
Dvojica genija učinili su ovu priču jednom od najpoznatijih horor priča, sa mnogim scenama repliciranim širom svijeta. Hodnici kroz koje je tekla krv, blizanke koje nude igre u nekoj mračnoj dimenziji, Nicholsonov neobuzdani psihopatski pogled s druge strane vrata, labirint u hladnoj noći kroz koji se čini da se smrt pojavljuje pri svakom novom zavoju ...
Možda film malo gubi na težini tamošnjeg prometa. Jack je bio samo pisac koji je tražio utočište za inspiraciju i uživanje u porodici u slobodno vrijeme.
Film se više fokusira na igru prizmi o porijeklu Džekovog ludila. To je bila njegova stvar ili ga je hotel natjerao na tu čežnju za smrću svojih najmilijih.
O ovom filmu je čak rečeno da je Kubrick morao uvjeriti autora u pogodnost promjena. Čak je i alternativni kraj konačno zauvijek ostavljen po strani. Mitovi o sjajnim filmovima. Fraza iz filma: «Laskanje je ono što podmazuje točkove svijeta".
Naravno, kasnije možemo pronaći briljantnije slučajeve adaptacija na film ili televiziju kroz serije ili filmove koji nisu uspjeli doći na velika platna.
Slučajevi poput ovog It, koji je promijenio paradigmu klauna ka mračnoj ulozi zahvaljujući toj igri suprotnih polova u kojoj Stephen King je najbolji. Ili čak Salem's Lot, koji ćete naći nova verzija za nekoliko sastanaka. Ali za mene su tri gore navedene najbolje.
Najbolja adaptirana serija Stephen King
22/11/63
Sa posebnom ljubavlju, sada stavljenih u seriju, sećam se isporuka od 22. Jer osim činjenice da knjiga uvijek pobjeđuje, scenariji ove adaptacije vas na kraju vode do tog praga vremena između sadašnjosti i prošlosti s istim užitkom koji vas vodi u čitanju između različitih trenutaka u povijesti.
Adaptacija 22. koja vodi računa o detaljima kako bi maksimalno dočarala suštinu romana. Znakovi poput žutog kartona izgledaju kao da su zaista uvezeni iz vaše čitalačke mašte. Romanse među stanovnicima različitih istorijskih trenutaka koje dobijaju isti intenzitet kao kada su čitane...
Ulice Dalasa čekaju nesretan trenutak atentata, bar iz čije ostave idete iz sadašnjosti u prošlost. Sve je jako dobro urađeno da se nadoknadi harmonija sa psihom likova, koja je uvek dublja kada se čita.