Postoje uslovi koji obeležavaju esencije, obeležja. U Daniel Fopiano ovako nešto se dešava Victor of the Tree o Louis Stephen. Policija ovih sekundi, a vojska prva. I to je da unaprijed stvorene ideje u kreativnom nikad nemaju smisla. Zato što su lake asocijacije između naoružanih tijela i udaljenosti od književnosti ili umjetnosti puka nejasnoća, predrasude bez puno smisla.
Zapravo, postoji nešto od nesumnjive podrške zapletu u izvedbi poput one ovih autora koji se, u nekom trenutku svog života, pojavljuju u nepredvidivim scenarijima u kojima rizik i manje prijateljska strana svijeta budi vizije onoga što je ljudsko u svojoj najvećoj radikalan aspekt za zlo i za dobro.
Dakle, u slučaju Fopianija, možda je noir i njegova pista za sletanje iz tog poznavanja divljih strana. Vena u kojoj se mogu pronaći likovi iz dubokih dubina. Svojim ponorima ali i neočekivanim sjajem koji se uvelike ističe među sumornim, koji gaji nove nade u ono što nazivamo ljudskim stanjem.
Top 3 preporučena romana Daniela Fopianija
Srce utopljenika
O jednoj vrlo istinitoj drami otkrivamo da se nove sjene navijaju u ovoj priči poput mračnih oluja za sve vrste razbaštinjenih. Oni koji traže svoje mjesto u svijetu napuštajući bilo kakav trag onoga što su možda smatrali domom. Izvan dehumanizacije i otuđenja tipične za apatride, nada je udaljeno ostrvo na kojem se može naći mir, ako je moguće...
Iz Timbuktua, Doudou i njegova žena bježe od rata prema Melilli u potrazi za boljim životom. Nakon višestrukih zlostavljanja marokanske policije i mafije koje iskorištavaju njihov očaj, uspijevaju se ukrcati na mali čamac. Ona je trudna i plaše se da će se utopiti u moru.
Na malom groblju ostrva Alborán pojavljuje se osakaćena glava afričkog porijekla, okružena obezglavljenim galebovima s glavama porculanskih lutaka na njihovom mjestu. Ostrvo naseljeno samo malim odredom španske mornarice, s ciljem očuvanja nacionalne teritorije od mogućeg dolaska migranata, živih ili mrtvih, te osiguravanja zaštićenog ekosistema područja u suradnji s biologom iz hunte iz Andaluzija.
Narednica Julia Cervantes, iskusna marinac, poslana je s kontingentom koji putuje u Alborán nakon jezivog otkrića. U njegovom životu ostaju samo sin Mario i majka. Nakon nekoliko godina još uvijek ne može preboljeti smrt svog supruga.
Tokom strašne oluje, potpuno su odsječeni od vanjskog svijeta i sa zvučnika svjetionika počinju da čuju čudnu uspavanku: „Deset malih vojnika otišlo je na večeru; jedan se ugušio, a devet je ostalo.” Kada se ubistva počnu dešavati, na ostrvu se oslobađa teror. Julia mora pronaći krivca ako se želi bezbedno vratiti svom sinu, ali ima li još nekoga na ostrvu ili je ubica među njenim drugovima?
Melodija mraka
Heroji nikada ne prestaju biti heroji. Čak ni kada se poraz nazire iza ugla posljednje misije. Jedina opcija je onda nastaviti povlačiti ono što je preostalo od herojstva kako bi se opravdalo da je ideja činjenja dobra uvijek imala smisla bez obzira na to koliko je neko bio uronjen u sjenu.
Adriano je gotov čovjek, ništa nije ostalo od onog iskusnog narednika koji je doživio napad u Intxaurrondu koji ga je ostavio slijepim. Eksplozija mu je razbila očne duplje i cijeli život: on je sada unakaženo čudovište, slijepo, koje živi u Kadizu ovisno o svojoj ženi Patriciji, koja jedva podnosi rutinu i koja, uprkos dubokoj ljubavi koju osjeća prema svom mužu, ona ne može a da je ne muči, štaviše, neprekidan bol zbog toga što nema dece.
Kada poručnik Roman zatraži Adrianovu pomoć u pronalaženju ubice koji teroriše grad, on zna da, uprkos svojoj sljepoći, neće moći odbiti. Prva žrtva izgleda divljački unakažena u arheološkom muzeju, druga u jednom od najprometnijih parkova. Adriano naslućuje da psihopata oponaša dvanaest Herkulovih trudova. Tako počinje istraga koja će otkriti duboke tajne ljudskog straha, jada i ljubavi.
Woodworm
Paradigma pisca koji traži priču za ispričati. Panika praznog lista papira i istrošenost kreativnog procesa ka savršenstvu radnje i najboljoj karakterizaciji svakog lika. Osjećaj da kada ne možete pronaći dobru priču za ispričati, morate izvući iz obližnjih izvora da pokušate objasniti i staviti crno na bijelo najuznemirujuću radnju kao što je sam život.
Pisac u lošim satima nije u stanju da napiše ništa pristojno. Čini se da ga je komercijalni uspjeh njegovog najnovijeg romana uvukao u petlju nesigurnosti koja ga drži zaglavljenim pred praznom stranicom. Prisiljava se da uzme odmor i izoluje se na neko vrijeme u Sierra de Cádiz, duhovnom utočištu gdje može zaboraviti na pritisak izdavača, neplaćene račune i stalne telefonske pozive.
Kako dani prolaze, on otkriva da se u kabini u kojoj je odsjeo, svakog jutra na zidu pojavljuje novi broj. Odbrojavanje bez očiglednog objašnjenja koje ga na kraju gura u najveću opsesiju. Vaš život će vjerovatno biti u opasnosti i vrijeme ističe. Brojevi ne opraštaju.
Kreativna kriza, promjena scene, misteriozni događaji, smrt, ljubav i pomirenje sa samim sobom. Sve to sa duboko ruralnim i kadizskim okusom, ispričano svježim, okretnim i otvorenim narativom. Ovo su karakteristične karakteristike Fopianija koje ga izdvajaju unutar žanra sa blagim underground dodirima. La Carcoma je grad, ali i metafora.
