El horor žanr Obično je to korito za pisce svih vrsta satelitskih žanrova koji se s vremena na vrijeme udube u ovu priču o paklu i tami koja se materijalizirala među nama. Dakle, slučajevi poput Britanaca CJ Tudor ili Amerikanac JD Barker (kratice kao puke slučajnosti) hvalevrijedni su primjeri iako traže i to značenje straha koje je književnost označilo njihovim inicijalima.
I da, sa Stephen King U jasnom povlačenju od užasa kojima je upravljala čvrstom rukom od kraja 20. veka da se zadubi u fantazije, distopije i sve što iz njih proizilazi sa sigurnim uspehom, spisateljica poput CJ Tudora efikasno patrimonijalizuje užase psihopatija i čudovišta naših dana.
Paranormalno nas uvijek suočava s nepoznatim dimenzijama. Četvrte dimenzije koje bi mogle predstavljati izazov za nauku i znanje jer mogu biti plodan, nedokučiv prostor u kojem vrebaju sjene zla koje nam se redovito manifestira u našem svijetu. Ako Bog ne postoji, sve je dozvoljeno, kako bih rekao Dostojevski. Knjige poput onih koje nam Tudor nudi niti potvrđuju niti negiraju postojanje Boga, samo izazivaju jezu sumnje da će sav taj loš sadržaj ikada pronaći svoju crvotočinu iz koje će konačno napasti naš svijet.
3 najbolja romana koje je preporučio CJ Tudor
Djevojke iz Chapel Croft
Narodna mašta je sve šira u smislu referenci za teror. Sve je počelo mrakom i otkrićem vatre kao jedinog lijeka da se svijet može vidjeti u noćnim satima. Nekad je bilo lakše... Sada sve može da pomrači čim se mašina natera, od finog klovna do par dirljivih devojaka..., prolazeći kroz onog ljubaznog sveštenika koji nas gleda kao decu koja čekaju naši najgori gresi...
Mračna istorija se kreće u Chapel Croft. Dugoj listi nestanaka i smrti dodaje se i onaj lokalnog župnika, koji se objesio u svojoj crkvi prije samo nekoliko sedmica.
Da ga zamijeni, Jack Brooks stiže u grad. Sa sobom dovodi četrnaestogodišnju kćer i mučnu savjest, iako se nada da će ovdje započeti novi život. Ali ono što pronalazi je mjesto puno zavjera i tajni gdje ga čeka čudan poklon dobrodošlice: komplet za egzorcizam i zlokobnu poruku.
Što dublje zalazi u grad i upoznaje njegove osebujne stanovnike, čini se da na površinu izbijaju drevniji sporovi, misterije i sumnje. A kada njegova ćerka Flo počne da vidi duhove devojaka kako gore, postaje jasno da duhovi kapele Kroft odbijaju da počivaju u miru.
Ali otkrivanje istine može biti smrtonosno u gradu sa krvavom prošlošću, gdje svako ima nešto da krije i niko ne vjeruje strancima.
The Other People
Na stalnoj osnovi nalazimo oživljavanje književnosti ili filma o duhovima, onim entitetima koji lutaju međuprostorima našeg svijeta u potrazi za konačnim rješenjem za svoj uzrok. Jer bez popravljanja nekog nedovršenog posla duše ne mogu konačno pobjeći iz tog čudnog lutanja koje je čistilište, hladno mjesto gdje ni sami duhovi još uvijek ne mogu pasti u pakao ako ne uspiju ...
Dok se jedne noći vraćao kući, Gabe vidi kako se na stražnjem prozoru starog zahrđalog automobila ispred njega pojavljuje djevojčino lice. Reci samo jednu riječ: "Tata." To je njegova petogodišnja kći, Izzy. Nikad je više ne vidi.
Tri godine kasnije, Gabe provodi dane i noći krstareći autoputem tražeći automobil koji je odvezao njegovu kćer, odbijajući izgubiti nadu iako većina ljudi misli da je Izzy mrtva. Fran i njena kćerka, Alice, također su prešle mnogo kilometara autoputem. Oni ne traže. Oni bježe. Pokušavajući ostati korak ispred onih koji ih žele povrijediti. Jer Fran zna istinu. Znate šta se zaista dogodilo sa Gabeovom kćerkom. Znate ko je odgovoran. I zna šta će im učiniti ako ih ikada sustignu ...
Čovek sa kredom
Već znamo da je djetinjstvo po definiciji vrijeme sreće. Ali u nekim žanrovima kontrasti su najplodniji za postizanje dobre radnje. Kada čitamo triler ili horor roman očekujemo točku zabune koja nas tjera da uznemirimo, uzrujajući one prostore u kojima možemo samo osjetiti sigurnost, sreću i razne dobrobiti.
Paradoks je izuzetno realistična senzacija koja nas, međutim, izvlači iz naših planova. Sve počinje blagim čitanjem o nestašnoj, nemirnoj djeci, ali onda se priča okreće naglavačke. U dobi od dvanaest godina, Eddie sudjeluje u svom prirodnom maštovitom svijetu, prepun dobrih i loših ideja s kojima bi se družio sa svojim prijateljima iz bande (Paradigmatski slučaj It iz njegovog vlastitog Stephen King)
Problem je kada ih jedna od tih loših ideja približi prostoru u kojem se mašta završava uklapajući se u kanal zla, onom koji proganja ideje o ludilu, najluđim snovima i konačno stvarnom uznemirujućem zanosu.
Čovjek s kredom je lik s druge strane ogledala djetinjstva, tog mračnog bića koje žudi da neka djeca previše zamišljaju i na kraju se prepuste svojim maštarijama koje dolaze s tamne strane. A Eddie je bio njegov televizijski kanal zahvaljujući određenom incidentu ...
Eddie tada pristupa određenom planu komunikacije, uvodeći svoje prijatelje u fascinantnu igru u kojoj uspijevaju skicirati taj željeni svijet osim djece. No komunikacijski kanal na kraju potpuno zauzima Čovjek s kredom, koji će zahvaljujući njima izraditi zlonamjeran plan da se lansira u okupaciju sve više duša.
Tijelo prve žrtve, siromašne djevojke, otkrit će užasan svijet kojem su Eddie i njegovi prijatelji pristupili. A možda je već prekasno. Njihove živote može pratiti to zlo koje se godinama moglo prepravljati ...
Ostale preporučene knjige CJ Tudora…
Nestanak Annie Thorne
Naizgled miran glas, glas Joea Thornea, prenosi nam s početne sigurne udaljenosti priču o nestanku njegove sestre Annie. Jučer i danas vratite se gumici kroz vrijeme koje izgleda povezano sa zlokobnim osjećajem da zlo upravlja svime, prošlošću, sadašnjošću i budućnošću, osim ako se uže konačno raskine.
Ključ, mjesto gdje bi se ugušeni čvor straha mogao presjeći nalazi se u Arnhillu. Samo je Arnhill mjesto prekriveno jučerašnjom prašinom, poput najgorih uspomena u našim životima, poput najgorih trenutaka tjeskobe.
Joe okleva. On ne zna da li je u pravu da se vrati i to nam jasno daje do znanja. Nešto u njemu ga tjera da još jednom pobjegne, kao kada je imao petnaest godina i kada se njegova sestra vratila iz ponora u kojima je zarobljena njena duša za jedva dva dana koliko joj je nedostajalo.
No, tko god vlada sjenkama, strahom i ludilom, zna da je potrebno samo malo potezanja za uže da bi se Joe morao suočiti s njim u najnepravednijim borbama. Jer u blokadi koja je rođena iz straha ne može biti protivnika, samo posjedovanje duše kao konačno postignuće ludog djela.
Ali nema ništa bolje da se Joe vrati u Arnhill nego pribjeći sjećanju na krivicu. Jer je uvijek znao da se, da nije posjetio stari rudnik, ništa ne bi dogodilo. Annie ne bi bila u takvom stanju jezivog šoka i on ne bi stavio hipoteku na njene dane u mraku ispod njenog kreveta.
Priča, naravno, ide intenzivnije s manje na manje. Ali također je istina da je izgled pošte koja indirektno citira Joea iz njegove prošlosti toliko moćna ideja da je već dovoljna kuka za nastavak proždiranja stranica dok ulazimo u galerije tog rudnika, savršena metafora puta prema introspekciji atavističkog terora koji štiti Joea.
Nadnaravno završava postepeno, bez pompe takozvanih djela lakog horora. Opisi oko Arnhilla dovoljni su da dodirnete ono vlakno najluđe neizvjesnosti, onog koje vas sprječava da napustite čitanje.
I opet se dešava ... Taj drugi dio e -pošte donosi napetost koja pokriva sve. Joe je ponovno dijete zabrinuto za svoju sestru, još uvijek nesvjesno šta ga čeka, njegovu sestru, sve njegove prijatelje iz prošlosti i bilo koju drugu osobu iz tog grada koja je već prokleta zahvaljujući avanturističkom duhu neke siromašne djece.
