3 најбоље књиге бриљантног Мигела Делиба

Sa likom Мигуел Делибес Деси ми се нешто веома јединствено. Нека врста кобног читања и нека врста врло благовременог поновног читања. Мислим... прочитао сам један од његових највећих романа «Пет сати са Мариом»U Institutu, pod oznakom obavezna lektira. I sigurno sam završio do krune Maria i njegovih ožalošćenih ...

Razumem da se mogu nazvati neozbiljnim što sam precrtao ovaj roman kao nebitan, ali stvari se dešavaju onako kako se dešavaju i u to vreme sam čitao lektire sasvim drugačije prirode.

Ali... (u životu uvek postoje ali koji su sposobni da sve preobraze) mnogo kasnije sam se usudio sa Jeretikom i sreća mog čitalačkog ukusa promenila je etiketu za ovog velikog autora.

Nije da su jedan i drugi roman nečuveni, više se radilo o mojim okolnostima, slobodnom izboru čitanja, literarnom ostatku koji se već akumulira tokom godina..., tačnije o tome, proživljenih godina. Ne znam, hiljadu stvari.

Poenta je u tome što na drugom mestu mislim da me je ohrabrio Los Santos Inocentes, a već kasnije i mnogi drugi radovi ovog istog autora. Do konačnog otkrivanja toga daleke 1920. godine kada je rođen Delib, možda a Перез Галдос koji je umro te iste godine, reinkarnirao se u nju da bi nam nastavio pružati onu viziju književne Španije, najizvesniju od svih.

Dakle, sa moje neortodoksne tačke gledišta, ovde možete pronaći vodič za čitanje o Delibu. Samo treba da se nađete u najboljem trenutku da uronite u jednostavan i izuzetan svet Deliba.

3 najbolja preporučena romana Migela Deliba

Јеретик

Захваљујући овом роману вратио сам се Делибовој читалачкој религији, тако да за мене заузима врхунац пирамиде његових најбољих романа. Понекад помислим да када писац почне да вам прича нешто за шта вам се чини да није брига, а ипак вас пребије у причу, урадио је нешто проклето исправно. Укључивање у искуства Циприана Салцеда у његовом родном Ваљадолиду је једноставно као окретање прве странице.

Добри Циприано пружа отуђену перспективу средином 16. века где то што је завршио као сироче које је дојила дојиља није слутило добро за будућност која обећава. Како је Циприано успео да напредује када су све сентименталне везе немилосрдно прекинуте је део приче, довољно да оцрта лик који нам се у одраслом добу представља као фасцинантан момак, пун виталне мудрости, која обузима свакога ко пређе свој пут.

Само да Циприано, који је за себе сматрао изгубљен случај у људском смислу, без корена и породичних сећања, обично узима тешке, ако не и изгубљене, узроке као основу за унапређење своје судбине, чак и ако то значи суочавање са самом инквизицијом.

Cipriano je lik koji preleće preovlađujući lažni moral i koji shvata da je strast za životom u svim svojim ivicama jedino uverenje koje može ostati kao argument pred bilo kakvu konačnu presudu.

Јеретик

Спорно гласање сенора Кајоа

Kako objasniti politiku i demokratiju kao nešto zaista nebitno u modernim vremenima. U ovoj knjizi otkrivam svojevrsnu metaforu.

Gospodin Kajo može biti svako od nas, koji nastanjuje zabačeni grad našeg postojanja, gde su politika i njene odluke posvećene zadovoljenju nadređenih interesa apsolutno irelevantne.

A mladi ljudi koji dolaze u grad da izgrebu glasove dvojice stanovnika grada uvereni su u svoju političku stvar, u svoju demokratsku frakciju, sve dok se ne sudare sa mudrošću dobra Kaja koji u svom događaju od izlaska sunca do zalaska sunca i njegovog postojanja u tom prostoru još uvek balansiranom između prirode i čovečanstva pobija svaki njegov postulat, možda ne toliko sa namerom da se otkrije istina...

Зато што Кајус зна да је истина за сваког појединца, и да се он састоји од његових дана далеко од буке, његових сећања и његових послова.

Kontrast između politike naroda i hiperrealističkog predstavnika tog naroda, dihotomija između urbane i ruralne svesti, neka vrsta morala o tome koliko možda grešimo...

Спорно гласање сенора Кајоа

Свети невини

За мене овај роман приказује остатке последње империјалне Шпаније колико стварне, толико и декадентне. Стара прошла слава трајала је, захваљујући обмани режима, све до оних последњих дана које је оцртао Делиб.

Svojevrsna obmana koju je nekolicina imućnih sprovodila nad nepismenom i osiromašenom masom koja je još 60-ih godina slepom verom verovala Bogu i svojim vlasnicima.

Kroz stepe i livade Ekstremadure srećemo Paka i Regulu, zajedno sa njihovom decom Nieves, Quirce, Rosario i Charito, porodicu koju je Delib majstorski ocrtao kao stare duhove sa zastarelim idealima i umovima kojima upravlja strah.

Surova zemlja, grubi glas gospodara, surov život i osećaj propadanja koji te gotovo prožima dok čitaš. Totalni roman koji objašnjava šta smo bili do nedavno.

Свети невини
5/5 - (6 гласа)