Uvek su mi se dopadali oni romani ili filmovi koji koketiraju sa naučnofantastičnim argumentom potpuno ugrađenim u prepoznatljiv svet.
И овај пут прича има двоструку привлачност да се фокусира као криминалистички роман, са додатном неизвесношћу у вези са злослутном енигмом убиства и мрачном сенком света прилагођеном имагинарном, због чега се креће према новим приступима.
Igra sećanja nas otvara za pretpostavku našeg sveta izloženog zaboravu, a odatle ka znanju, saznanju onih koji su sposobni da pamte više od drugih, pretvarajući ih u društveni sloj veće vrednosti koji se na kraju uzdiže iznad osrednjosti koja se posle svakog buđenja jedva seća ko je.
U ovom scenariju, možete pretpostaviti da je marža ubice mnogo veća. Pa, pre ili kasnije sve može biti potisnuto u zaborav, u uznemirujuće brisanje ljudskog pamćenja.
Klerin kratkotrajni i Markov brak, sposoban da dočara potpuniju prošlost, podseća na međurasnu zajednicu u najsurovijim vremenima kolonijalnog rasizma, uprkos određenom stepenu prihvatanja povezanom sa Markovim višim statusom. Али преживљавају одбацивање и неспоразум у свакодневном погледу гледајући у понор без прошлости.
Sve dok se žena ne pojavi mrtva u reci i dok istraživač Hans Ričardson ne završi vezujući i zapisujući potrebne konopce kako ne bi zaboravio svoje istraživanje i fokusirao svoje istraživanje na Marka.
I tu se crnački žanr i naučna fantastika spajaju sa uspešnim rezultatima. На начин сценарија аутор Успомена, zločinačke veštine nadobudnog pisca Marka počinju da se naziru između te igre svetlosti i senke koju obeležavaju same okolnosti.
Из чвора и разрешења романа могу се извући аспекти за медитацију о важности наше прошлости за конфигурисање нашег идентитета и очекивани обрат који научна фантастика увек олакшава за велико коначно изненађење.
Sada možete kupiti roman The Memory Game, Felisije Jap, ovde: