3 најбоље књиге Данијела Пенака

у Даниел Пеннац isti se suočava sa mladalačkim zapletom kao poniranjem u sociološki esej. Između oba kreativna prostora, čitava vrsta zapleta (uključujući a црни род sopstvenu žetvu), kroz koju ovaj francuski autor putuje sa solventnošću pisca uveren da nema teškog puta osim volje. Posvećenost i želja da se ispriča nešto iz prizme koja dodiruje u svakom trenutku.

Problem sa ovom multitasking funkcijom pisca je konfuzija koju može izazvati kod dežurnog čitaoca naviknutog na jednoobraznost svakog autora, na već poznate scenarije. Ali u toj zbrci je magija. A u daru da ume da pripoveda o samoj svestranosti sveta, zdravica je proizvedena sa oslobođenom njegovom književnom venom.

Dakle, da biste uživali u Pennaku, morate znati koja od njegovih dela sviraju u svakom trenutku. I ovde ćemo pokušati da izaberemo najbolje opcije za svaki trenutak ...

3 najbolje preporučene knjige Danijela Penaka

Kao roman

Ne, to nije roman, ma koliko to izgledalo. Ali govori o pojmu romana kao prostora za razonodu, oslobođenje, učenje, mimiku i empatiju. Nešto tako lepo da možete izgubiti ideju da to ponudite kao predmet za proučavanje...

Gotovo je nemoguće ne osetiti izazov ovim esejem Danijela Penaka, koji je postao klasik. Daleko od svake grandioznosti i osećaja nadmoći koji učitelje, roditelje i čitaoce čini neljubaznim i napola smešnim figurama, autor na scenu stavlja ljubav prema čitanju ali pre svega nedostatak ljubavi, jer su istinski protagonisti ove knjige adolescenti, mučeni zbog zastrašujućih monstruoznosti obaveznog čitanja.

Са јасноћом некога ко је дуго размишљао о том питању и са прецизним познавањем – видљивим у свакој реченици – о стварним потешкоћама у настави књижевности, Пеннац формулише предлоге ретке мудрости. Нема ту проповеди ни књижевног морала, већ жестоке и љубазне самокритике, неуобичајене међу тобожњим промотерима читања.   

Iako je prvobitno objavljena 1992. godine, kada se činilo da su neprijatelji književnosti film i televizija, ova prelepa knjiga ne samo da ostaje validna već se čini i posebno pogodnom za suočavanje sa sadašnjošću.

Kao roman

Sreća ogrova

У ноиру никада ништа није у потпуности написано и његове гране се протежу ка трилеру, мистерији, строго полицијским, крвавим или многим другим новим путевима отвореним у жанру који има велики успех међу читалачком публиком. Али можда је Пенак нацртао својом серијом бизарних, пикарских и збуњујућих у француском стилу Бењамин Малауссене čudna mešavina dubokih unutrašnjih manira sa tom crnom rodnom tačkom koja je činjenica preživljavanja u zavisnosti od toga gde imaš uspeh ili nesreću da se rodiš...

Prvi od romana sa neizrecivim Malaussenom u glavnoj ulozi, koji su kritičari opisali kao „čudo svežine“.

Ko je Benjamin Malaussène? Da li je svetac? Идиот? Srećan čovek? Prvorođenac radoznale i bizarne porodice, odgovoran za bataljon braće, Malausen živi u naselju Belvil i radi kao „žrtveni jarac“ u pariskoj robnoj kući.

Ako se kupac požali na neispravnu robu ili tehnički kvar, Malaussen trpi bes i pretnje otkazom sve dok saosećajni kupac ne povuče svoj zahtev. I na taj način menadžment kompanije štedi novac. Ali neke misteriozne eksplozije u robnim kućama komplikuju, čak i više, ako je moguće, ionako nesigurno emocionalno zdravlje našeg heroja.

Sreća ogrova

Мој брат

Književnost može biti lekovita. Naravno, to nije jedini placebo kojim se mogu voditi lekovi protiv bede sveta. Ali određeni lekovi su za autora i čitaoce. Jer svi moramo pretpostaviti da dodir nije večan, da pre ili kasnije napustiš scenu ili te ostave da šetaš samog...

Pennakovo najintimnije delo, memoari koji izbacuju Bartlbija Мелвилле u ogledalu da razume i zapamti brata. U svojoj najličnijoj knjizi do sada, Danijel Penak se seća svog preminulog brata na najemotivniji i najoriginalniji način: kroz lik Bartlbija, čuvenog pisara Hermana Melvila. Na taj način, Penak proširuje šavove žalobne literature i koristi svoju ljubav prema pismima za stvaranje dragocenih uspomena.

Autor polazi od izvesnosti koju dele svi: svoje voljene nikada ne upoznajemo u celini. Da bi bolje razumeo svog brata, Penak ponovo posećuje Melvilovog pisara koji odugovlači, lik koji su obojica veoma voleli, i pretvara ga u neku vrstu ogledala u kome će posmatrati i pamtiti Bernarda. Tako Penak potpisuje knjigu beskrajne nežnosti koja istovremeno postaje oda književnosti.

Мој брат
оцени пост

Леаве а цоммент

Ова страница користи Акисмет како би смањила нежељену пошту. Сазнајте како се подаци вашег коментара обрађују.