U serijalu o Harryju Quebertu, zatvorenom ovim slučajem Alaska Sanders, postoji dijabolična ravnoteža, dilema (to razumijem pogotovo za samog autora). Zato što u tri knjige zapleti slučajeva koje treba istražiti koegzistiraju paralelno s tom vizijom pisca, Marcusa Goldmana, koji glumi sebe Joel Daicker unutar svakog njegovog romana.
I događa se da, za niz napetih romana: "Afera Harry Quebert", "Knjiga o Baltimoreu" i "Afera Alaska Sanders", najbriljantniji na kraju bude onaj koji najviše drži do same intrige u cijelom svijetu. Marcusov život, to jest "Knjiga Baltimorea". Mislim da Joel Dicker to zna. Dicker zna da sitnice i izlasci iz života pisca nadobudnog pisca i njegova evolucija do već svjetski poznatog autora u većoj mjeri angažiraju čitatelja. Budući da odjeci odjekuju, talasi se šire u vodama između stvarnosti i fikcije, između Marcusa koji nam je predstavljen i stvarnog autora koji kao da je ostavio velik dio svoje duše i svog učenja kao izvanredan pripovjedač kakav jest.
I naravno, ta osobnija linija morala je nastaviti napredovati u ovom novom dijelu o smrtnim slučajevima Alaska Sanders... Tako smo se vratili većoj bliskosti s izvornim djelom, s onom jadnom djevojkom ubijenom u slučaju Harryja Queberta. A onda je i Harryja Queberta trebalo vratiti cilju. Već na početku radnje možete naslutiti da će se dobri stari Harry svakog trenutka pojaviti...
Stvar je u tome što je ljubiteljima Joela Dickera (uključujući i mene) teško u istoj ili većoj mjeri uživati u toj igri stvarnosti i fikcije autora i njegovog alter ega nego kad se odvija baltimorska drama. Jer kako sam autor napominje, popravak je uvijek na čekanju i to je ono što pokreće najintrospektivniji dio pisca koji je postao istraživač. Ali visoke razine emocija (shvaćene u narativnoj napetosti i čistim osobnijim emocijama kada suosjećate s Marcusom ili Joelom) u ovom slučaju Alaska Sanders ne dosežu ono što je postignuto isporukom Baltimore Goldmana. Inzistiram da je čak i tako sve što Dicker piše o Marcusu u vlastitom zrcalu čista magija, ali znajući gore navedeno, čini se da se žudi za malo više intenziteta.
Što se tiče zapleta koji navodno opravdava roman, istrage o smrti Alaska Sanders, ono što se očekuje od virtuoznih, sofisticiranih obrta koji nas zakače i zavare. Savršeno ocrtani likovi sposobni u svojoj prirodnoj kreaciji opravdati svaku reakciju na različite promjene smjera događaja.
Tipični "ništa nije onakvim kakvim se čini" optužbe u slučaju Dickera i njegove elementarne tvari Alaska Sandersa. Autor nam približava psihu svakog lika kako bi progovorio o svakodnevnom preživljavanju koje završava katastrofom. Jer izvan gore spomenutih pojava, svatko bježi svojim paklima ili se njima zanosi. Podzemne strasti i opake verzije najboljeg susjeda. Sve se uroti u savršenoj oluji koja ocrtava savršeno ubojstvo kao igru maski gdje svatko preobražava svoje bijede.
Na kraju, kao i kod Baltimorea, može se razumjeti da je slučaj Alaska Sanders savršeno preživio kao samostalan roman. I to je još jedna od Dickerovih istaknutih sposobnosti. Zato što se staviti u Marcusovu poziciju, a da nemate pozadinu njegovog života, isto je kao biti bog koji piše, pristupati različitim ljudima s prirodnošću nekoga tko je tek upoznao nekoga i otkriva aspekte njegove prošlosti, bez velikih ometajućih aspekata. uronite u radnju.
Kao i mnogo puta, ako moram staviti ali da spustim Dickera s narativnog neba napetog žanra, ukazao bih na aspekte koji škripe, poput neispravnog pisača s kojim je poznato "Znam što si učinio" je napisano.i to slučajno služi da ukaže na navodnog ubojicu. Ili činjenica da se Samantha (ne brinite, već ćete je znati) sjeća vatreno zadnje rečenice s Aljaske koja sigurno nije ni fú ni fá u smislu relevantnosti za pamćenje. Sitnice koje su možda i ostale ili bi im se moglo pristupiti na drugi način...
Ali hajde, usprkos toj točki blagog nezadovoljstva zbog nedostizanja razine Baltimorea, slučaj Alaska Sanders vas je uhvatio u zamku a da ga ne možete pustiti.
Ovdje sada možete kupiti roman Joela Dickera “Afera Alaska Sanders”:
