Riječi koje povjeravamo vjetru, Laura Imai Messina

Smrt je denaturirana kada nije ispravan izlaz s mjesta događaja. Jer napuštanje ovog svijeta briše sve tragove sjećanja. Ono što nikada nije sasvim prirodno jest smrt te voljene osobe koja je uvijek bila tu, a još manje u potpunoj tragediji. Najneočekivaniji gubici mogu nas dovesti do pretraga koje su nemoguće koliko i nužne. Jer ono što izmiče razumu, običaju i srcu također treba bilo kakvo objašnjenje ili smisao. I uvijek postoje neizgovorene riječi koje se ne uklapaju u timeshare kakav je bio. To su riječi koje povjeravamo vjetru, ako ih konačno možemo izgovoriti...

Kada tridesetogodišnja Yui izgubi majku i trogodišnju kćer u tsunamiju, počinje mjeriti protok vremena od tada: sve se vrti oko 11. ožujka 2011., kada je plimni val opustošio Japan i bol preplavila nju.

Jednog dana čuje za čovjeka koji u svom vrtu ima napuštenu telefonsku govornicu u koju dolaze ljudi iz cijelog Japana razgovarati s onima kojih više nema i pronaći mir u tuzi. Uskoro Yui sama hodočasti tamo, ali kada podigne slušalicu, ne može smoći snage da izgovori ni jednu jedinu riječ. Tada upoznaje Takeshija, liječnika čija je četverogodišnja kći prestala govoriti nakon majčine smrti, a život joj se okreće naglavačke.

Roman “Riječi koje povjeravamo vjetru” Laure Imai Messine sada možete kupiti ovdje:

ocijeni post

Ostavi komentar

Ova web stranica koristi Akismet za smanjenje neželjene pošte. Saznajte kako se podaci vašeg komentara obrađuju.