Učitelj daje mnogo više od svog pukog romanesknog djela. I danas želim govoriti o najboljima filmovi o Stephen King. Jer iako on gotovo nikad ne režira, njegov ga narativni otisak čini nepogrešivim čim se prenese intenzivno opterećenje njegovih priča.
Moćni imaginarij Stephen King oduvijek je bilo plodno polje s kojeg se završava žetva za film i televiziju. Kad priče o autoru poput Kinga postignu vizualizaciju svake scene i uspiju zadržati narativnu napetost čak i iz naizgled beznačajnog dijaloga ili nužno iznimno obogaćenih opisa, rezultat je uvijek neka vrsta prikrivenog scenarija punog radnje i neizvjesnosti, s kapljice onog psihološkog trilera (kad ne i terora) pod kojim je ovaj autor uvijek označen, ali iznenađujuće nije uvijek glavni pojam svake priče.
Izvanredno od zajedničkog. Opis bljutavosti, stereotipa koji ga je natjerao da eksplodira nekoliko trenutaka kasnije. Ili fantazija prikazana od prvog trenutka, samo prožeta likovima s šokantnom mimikom kako bi se svaki zaplet osjećao kao čitatelj.
Stoga ne čudi da su mali i veliki ekrani uvijek imali ovog autora kao primarnog pružatelja velikih priča. The romane od Stephen King odveden u kino već su cijela videoteka kojoj su podlegli veliki redatelji poput Kubrića ili Briana de Palme te da se i danas još uvijek revidiraju i oporavljaju od bilo kojeg prethodnog trenutka njihove romaneskne produkcije.
No, najbolje od svega je što su neki od tih filmova, izvan etiketa, ponudili pristup tvorcu par excellence, sa njegovim zastrašujućim pričama, njegovim misterijama, fantazijama i tim čudnim magnetskim humanizmom koji izranja iz nekih likova izloženih ekstremne situacije.
Uobičajena mjesta u kojima ne postoji ništa drugo nego prepoznati takav dar Stephen King naslikati bujnu psihologiju tipičnu za nekoga tko je nadaren da priča o božanskom i ljudskom, čak i s nogama njegovih likova na rubu provalije.
3 najbolja filma prema knjigama autora Stephen King
Doživotni zatvor
DOSTUPNO NA BILO KOJOJ OD OVIH PLATFORMI:Ne propustite naslov ili uspješno ukrašavanje radnje koje je Darabont napravio da bi na kraju predstavio jedan od onih vječnih filmova.
Ovo je priča o idoliziranom učitelju. Kad sam pročitao svezak "Četiri godišnja doba", gdje je umetnut kratki roman izvornik iz kojeg je ovaj film izašao (vjerojatno najmanje uznemirujući volumen, ali zasigurno najsugestivniji), imao sam osjećaj da ih je, unatoč uživanju u pričama, povezivao jedino taj čudni sezonski zadatak.
Bog zna zašto bih. Vjerojatno je u tako raskošnoj kreativnosti King morao postupno objavljivati svoja djela. Poanta je u tome da priča iza kamera Darabonta više dobiva pojam vitalne epske priče nego bilo koji drugi aspekt.
Naravno, unutarnji svemir zatvorenika Andyja Dufresnea s vrtoglavicom o ubojstvu koje nikad nije počinio, također prelijećući s osjećajem vitalnog poraza koji ga je vodio kroz opasne labirinte u romanu, jednostavno su intuicija u filmu.
Ono što prevladava u 142 minute filma je ta dubina čovjeka koji čuva tajne i planove. Ili to ili završi da mu visi u ćeliji.
Koliko god Kinga nazivali zlokobnim, malo tko radi bolje od ovoga kako bi se suočio s tim prevladavanjem koje je iz fikcije došlo kao placebo. Priča koja fascinira svakoga i koja se kreće u defetističkoj lirici koja tek na kraju blatnjavog tunela nazire posljednji tračak nade. Fraza iz filma: „Znate li što kažu Meksikanci s Pacifika? Da nema sjećanja.
Zelena milja
DOSTUPNO NA BILO KOJOJ OD OVIH PLATFORMI:Tko se ne sjeća cistitisa Toma Hanksa? Dobro od Paul Edgecomb pati od te bolesti zbog koje blijedi kad se suoči s jednostavnim mokrenjem. To je samo detalj, jedan od onih koje sam prethodno naznačio kao donesene iz svakodnevice.
Pa ipak, ta tuga koju je uhvatio zatvorski službenik na Hladnoj gori na kraju postaje veza koja nas izvodi iz stvarnosti. To se događa kada ga crni John Coffey uhvati za jaja i izvadi svo koncentrirano zlo u mokraćnom sustavu.
To je prekretnica u kojoj fantazija završava upijajući bijedu posljednje milje kroz koju ljudi putuju prema finalističkoj pravdi.
Između smrti objavljene pri svakom novom pogubljenju «... struja će proći kroz vaše tijelo ...» do nove struje koju osuđena Coffey generira kako bi uklonila svako zlo, unatoč činjenici da mu je zlo postavilo zamku postavljanjem njegova vrlina na papiru pravde ljudi, optužen za sranje od Isusa Krista do Johna Coffeya.
Kingova sposobnost da nam ponudi intenzivne profile u svakom od interniranih, od ljupkosti Delacroixa do demencije Billyja djeteta, preko osobnosti zatvorskih čuvara, održava se u filmu koji na kraju bolje funkcionira zahvaljujući tom opsegu posebno za svaku osobu.
Sapunica i film koji je postigao isti cilj. Fraza iz filma, Johna Coffeyja: «Umoran sam od boli koju svakodnevno osjećam i čujem od svijeta, previše je boli, oni su poput komadića stakla u mojoj glavi koje ne mogu ukloniti, razumijete li to? »
Sjaj
DOSTUPNO NA BILO KOJOJ OD OVIH PLATFORMI:Za najčistije ljubitelje filma ovo je najbolja adaptacija. To nije mogao biti nitko drugi nego Kubrick (Nakon njegove adaptacije Svemirske odiseje koja je zasjenila izvornu priču o Arthur C. Clarke), koji je s težinom svoje scenografije mogao uravnotežiti neizmjernu moć pripovijesti o ulasku u ludilo.
Dvojica genija učinili su ovu priču jednom od najpoznatijih horor priča, s mnogim scenama repliciranim diljem svijeta. Hodnici kroz koje je tekla krv, djevojke blizanke koje nude igre u nekoj mračnoj dimenziji, Nicholsonov neobuzdani psihopatski pogled s druge strane vrata, labirint u hladnoj noći kroz koji se čini da se smrt pojavljuje pri svakom novom zavoju ...
Možda film malo gubi na težini tamošnjeg prometa. Jack je bio samo pisac koji je tražio utočište kako bi pronašao inspiraciju i uživao u svojoj obitelji u slobodno vrijeme.
Film se više fokusira na igru prizmi o podrijetlu Jackova ludila. To je bila njegova stvar ili ga je hotel natjerao u tu čežnju za smrću svojih najmilijih.
O ovom filmu čak je rečeno da je Kubrick morao uvjeriti autora u prikladnost promjena. Čak je i alternativni kraj konačno zauvijek ostavljen po strani. Mitovi velikih filmova. Fraza iz filma: «Laskanje je ono što masti kotače svijeta”.
Naravno, kasnije možemo pronaći briljantnije slučajeve adaptacija na kino ili televiziju kroz serije ili filmove koji nisu bili na velikom platnu.
Slučajevi poput onog It, koji je promijenio paradigmu klauna prema mračnoj ulozi zahvaljujući toj igri između suprotnih polova u kojoj Stephen King je najbolji. Ili čak Salem's Lot, koji ćete pronaći nova verzija u nekoliko datuma. Ali za mene su tri gore navedene najbolje.
Najbolja serija adaptirana iz Stephen King
22/11/63
S posebnom ljubavlju, sada stavljenom u seriju, sjećam se isporuka 22. Jer osim činjenice da knjiga uvijek pobjeđuje, scenariji ove adaptacije na kraju vas odvedu na onaj vremenski prag između sadašnjosti i prošlosti s istim užitkom koji vas vodi u čitanju između različitih trenutaka u povijesti.
Adaptacija 22/11/63 koja vodi računa o detaljima kako bi maksimalno dočarala bit romana. Znakovi poput žutog kartona izgledaju kao da su stvarno uvezeni iz vaše čitalačke mašte. Romanse između stanovnika različitih povijesnih trenutaka koje dobivaju isti intenzitet kao kad su čitane...
Ulice Dallasa u iščekivanju nesretnog trenutka atentata, bar iz čijeg skladišta odlazite iz sadašnjosti u prošlost. Sve je vrlo dobro napravljeno kako bi se kompenzirao sklad s psihom likova, koja je uvijek dublja kada se čita.