Po mom mišljenju, najvažnija stvar za narativnu konstrukciju dobre parabole je skup simbola i slika, uspješnih metafora koje se čitatelju prekomponiraju prema aspektima mnogo supstancijalnije od samog prizora.
Y el knjiga Dječak koji je ukrao Atilinog konja obiluje tom konstrukcijom poput prispodobe, s konačnim kratkim romanesknim proširenjem, kako se ne bi zasitio s toliko slika za preobrazbu. Sjajno malo djelo, ukratko.
Postoji velika senzacija koja je čovjeka uvijek ometala: strah, strah koji se od djetinjstva uspostavlja kao nužni namet kako bi se izbjegli rizici u ludom učenju ljudskog bića.
No, strah je jednako potreban za buđenje budnosti koliko i opojan ako je toliko intenzivan da na kraju paralizira ili iskrivi stvarnost. Otuda toliko i toliko fobija ...
Kad su dva mlađa brata zatvorena u bunaru, da stvar bude gora usred duboke šume, alternative koje im se predlažu za preživljavanje su male. Blizu njih vrećica s hranom čeka na otvaranje, ali dječaci je ne otvaraju, improviziraju hranjenje korijenjem koje se pojavljuje između zidova ili bilo čime drugim što teče kroz vlagu koja ih okružuje.
I tada živimo promjenjiv proces prilagodbe okolnostima. Dani prolaze a da se ne uspije pobjeći iz bunara. Dječaci uspostavljaju svoje posebne rutine s kojima provode sate, bave se međusobnim bolestima koje im prijete zbog nedostatka svjetla i hrane.
Svaka vaša odluka poučavanje je o tom pitanju straha. Ne radi se o tome da se dječaci vide kao dva supermena, već radije o razumijevanju da je instinkt za preživljavanje ili obranu, u ljudskom biću, mnogo snažniji nego što zamišljamo. Nikakav strah ne bi imao ništa da se borimo s njim bez prostora za vlastiti bijeg.
Dječaci pričaju, da, razmjenjuju transcendentalne dojmove koje možda nikada ne bi morali zaustaviti u svojim godinama. I prije svega misle, planiraju kako pobjeći odande. Zahvaljujući njegovim planovima za bijeg, radnja lagano napreduje s ograničenjem prostora i zasićenjem vremena koje je dolje stalo.
Iznenađujuće je postići da se napreduje radnja u tako ograničenom okruženju, da se zauzvrat mali dragulji odvoje u nekim dijalozima ili opisima i da se izvuče onaj moralni dio potpune metafore koji je glavni pristup.
Knjigu možete kupiti Dječak koji je ukrao Atilinog konja, novi roman Ivana Repile, ovdje: