Kao nadobudni pisac, šegrt ili latentni pripovjedač koji čeka nešto za ispričati, uvijek sam želio pitati neke autore u svojim izlaganjima njihove motive, inspiraciju za pisanje. Ali kad linija krene dalje i sretnete ih sa svojim Nalivpera i pitaju te za koga? Ne čini se prikladnim postaviti im to neriješeno pitanje ...
Nedvojbeno je to razlog zašto sam strastven zbog prikrivenih izjava namjera bilo kojeg književnika poput onog glasnog glasa koji prodire u roman. No, izvan anegdotskog izgleda, cameo, metaliterarni trenutak u kojem se pripovjedač suočava s praznom stranicom kako bi objasnio razlog pisanja još je bolji.
Jer ponekad se autore potiče da sve objasne, u knjizi priznaju što ih je navelo da "budu književnici" kao način života. Mislim na slične slučajeve Stephen King sa svojim djelom «Dok pišem», čak i najbliži Felix Romeo sa svojim «Zašto pišem».
U oba se djela svaki autor bavi idejom pisanja kao vrlo osobnog vitalnog kanala koji nepredvidivo vodi do nečega poput preživljavanja da se o tome ispriča. A stvar nema nikakve veze s komercijalnijom voljom ili transcendentalnim interesom u posljednjoj instanci. Napisano je zato što je potrebno pisati, a ako ne, kako na to također ukazujete? Charles Bukowskibolje je ne ulaziti u to.
Remek -djelo možete napisati slučajno ako ste uvjereni da imate nešto zanimljivo ili sugestivno za ispričati. Tu imamo Patricka Süskinda, Salingera ili Kennedyja Toola. Nijedan od njih tri nije prvi put prebolio sindrom remek -djela. Ali zasigurno nisu imali ništa zanimljivije za ispričati.
Možda je napisano jer vam se događaju najčudnije stvari. Ili je to barem percepcija proživljenog koju nas King uči u ispovijedi svog zvanja kao knjige. Ili se može napisati zbog bijesnog razočaranja i zdrave volje da se odvojimo od dosadnog osjećaja općenitosti, od vreve zahtjeva masa, kako nam se čini da nas ocrtava Félix Romeo.
Radi se o tome da se u takvim izravnim i opsežnim priznanjima pripovjedačke trgovine, kao i u malim bljeskovima poput onih koje nudi Joel Dicker u "Istini o aferi Harry Quebert", na primjer, svaki ljubitelj pisanja nađe ispred to čudesno ogledalo u kojem ukus za crno na bijelom ima smisla.