Neki pisci kriminalističkih romana postali su posljednji svjetionici u oceanu punom kriminalističkih trilera u punom pijanstvu znanstvenih istraživanja ili privatnih serijskih ubojica. Romani poput churrosa koji su više šaljivi pred čitateljem koji se lako uplaši nego nude viziju najzlokobnijih ljudskih duša s čak antropološkim interesom.
Jean Christophe Grange pripada onoj odabranoj skupini koja noir žanr dignifikuje kao nešto više od čiste morbidne zabave. Mnoštvo aktualnih autora gdje bi i oni bili Pobjednik s drveta, Pierre Lemaitre o Markariš (zanimljivo svi Europljani...). Svaki od njih, svaki sa svojom pristranošću radnje koja više teži policijskoj, psihološkoj ili sociološkoj, čini noir prostorom za čitanje s jasnim odrazima u chiaroscuro zrcalu svijeta.
I premda Grange nije najizdašniji tvorac priča, on nam predstavlja, kada uđe u svoju kreativnu žilu kucavice, sočne zaplete do golemih granica. Zato što s vremena na vrijeme poželite podleći sočnom jelovniku za stolom kriminalaca koji su vam sposobni prići usred večere kako bi vam rekli razloge za ubijanje i pozvali vas da otkrijete njihove tajne.
Alegorije na stranu, Grangeove fikcije mogu biti više ili manje krvave. Pitanje je sve to oblikovati kao neobično empatičnu priču prema zločincu. Jer uočiti ubojicu kako čini svoja nedjela, a da se ne upoznaju njegovi motivi, i čekati da dežurni laboratorij utvrdi krivnju i modus operandi, već gubi na milosti...
Top 3 preporučena romana Jeana Christophea Grangea
Smrt u Trećem Reichu
Počinjemo s povijesnim trilerom. I unatoč tome što nam scenarij zvuči otrcano, način pristupa radnji nema ponavljanja... Nacizam je danas paradigma najgore ljudske ludosti. Ali izvan svijeta koji lebdi u svojim sjenama, postoje likovi koji se znaju kretati poput mračnih kameleona sposobnih za najstrašnije mutacije.
Berlin, uoči Drugog svjetskog rata. Vesele supruge najviših dužnosnika nacističkog režima okupljaju se da piju šampanjac u hotelu Adlon. Kad se počnu pojavljivati jezivo ubijeni na obalama rijeke Spree ili u blizini jezera, policija daje slučaj u ruke trojice jedinstvenih pojedinaca: Franza Beewena, brutalnog i nemilosrdnog policajca Gestapoa; Mina von Hassel, prestižna psihijatrica i Simon Kraus, psihoanalitičar koji je liječio žrtve.
Uz sve što je protiv njih, ova skupina mora slijediti tragove Čudovišta i otkriti neslućenu istinu. Jer zlo se često krije iza najneočekivanijih fasada.
Putnik
"Ja nisam ubojica." To je rukom pisana bilješka koju je Anaïs Chatelet pronašla u svom uredu u pravosudnoj policiji u Bordeauxu. Sada se ništa ne zbraja u istrazi. Nekoliko dana ranije na željezničkom kolodvoru pronađen je goli leš mladića u koji je bila ugrađena glava bika. Sablasna rekreacija Minotaura.
Ubrzo nakon toga, Anaïs se sastala s psihijatrom Mathiasom Freireom kako bi ga pitala o jednom od njegovih bolničkih pacijenata. Tajanstveni čovjek kojeg je Mathias dijagnosticirao kao "disocijativnu fugu": vrstu amnezije u kojoj oboljeli stvara drugi identitet za sebe.
Od tog trenutka Anaïs i Mathias uronjeni su u labirintski slučaj. Znaju samo da netko već dugo ubija, svaki put kopirajući mit iz antike. Ključ za njegovo pronalaženje nalazi se u umu čovjeka koji je zaboravio tko je bio.
Podrijetlo zla
S ovim naslovom, taj vlastiti Joel Daicker korišten kao enigmatsko djelo iz kojega se svojim serijalom povlači pisac Harry Quebert, ukazuje na onu klicu koju bi svaki pisac kriminalističkih romana trebao smatrati velikim praskom. Iskušavanje đavla, bitni dio ravnoteže između morala i zloslutnog koje svako ljudsko biće prilagođava kako se ne bi prepustilo nasilju i osveti kao argumentima. Samo što neki ne primjenjuju filtere i na kraju procvjetaju iz te klice prema čovjeku kao monstruoznoj tvorevini. A klica je uvijek u djetinjstvu i njegovoj naivnoj pojavi.
Voditelj dječjeg zbora pronađen je mrtav u crkvi pod čudnim okolnostima. Jedini trag uz njegovo tijelo je otisak dječje noge. Oni su djeca. Imaju čistoću najsavršenijih dijamanata. Nema sjena. Bez rezova. Bez mana. Ali njegova je čistoća ista kao i kod Zla.
Leš voditelja dječjeg zbora pojavio se pod čudnim okolnostima i nitko nije u stanju utvrditi uzroke njegove smrti. Jedini trag koji policija ima je otisak stopala pronađen u blizini tijela. To je trag malog, vrlo malog otiska... Istraga puna uznemirujućih tragova koja zaranja u najmračniju stranu ljudskog uma, onu koja uživa u boli.
