3 najbolje knjige Santiaga Lorenza

Upad u roman, u slučaju autora jednako kreativnih santiago lorenzo, stigao u svoj slučaj iz kina i s tom podzemnom točkom s kojom je uletio u slova, uvijek predviđa buđenje nove kontrakulturne reference. Književnosti je uvijek potrebna protustrujna točka za borbu protiv linearnog, sjeckanog, ponavljajućeg ...

Nije da nema mašte, domišljatosti i zanata među tolikim prijedlozima, velikim autorima i izdavačkim kućama. Ali kad dečki vole houllebecq ili u to vrijeme Bukowski (da navedemo dva velika protustrujna tvorca), a u ovom slučaju Santiago Lorenzo, stižu sa željom da ispričaju nešto na svoj način, ne pridržavajući se drugih smjernica izvan otiska, na kraju ispada nešto drugačije.

Dobrodošli iznimno različiti, u argumentima koji se odnose priče između nadrealnog, transgresivnog, nebitnog ili ometajućeg. Uzmimo zagrade između naših noćnih knjiga koje preporučuju kritičari, a čitatelji ih iznimno cijene i drže kanona žanrova. Uživajmo u književnosti bez oznaka.

3 najbolje preporučene knjige Santiaga Lorenza

Odvratno

Ne znam što bih mislio Daniel Defoe ovoga Iberijski robinzonski Crusoe s očitim parodijskim prizvukom koji se na kraju više orijentira na trenutnu duhovitu kritiku u kojoj se pokazuje da je opstanak izvan ere povezivanja moguć, u najboljim tumačenjima.

Manuel ima sreću maqui naših dana koji bježi u zabačeno mjesto te Španjolske pune malih gradića punih odjeka i zaborava. I tamo, usred ničega, Manuel postaje odbjegli asket. Otkad je ubo policajca, ganut buntovničkim duhom koji ga je stavio na najneprikladnije mjesto u pravo vrijeme, odlučuje pobjeći iz kandži pravde koja ga polaže za njegovo improvizirano krvno djelo.

Tada roman postaje regresija sa komičnom vizijom i s dubokom kritikom kiseline. Regresija jer s Manuelom ponovno otkrivamo najjedinstvenije aspekte jednostavnog života, odvojene od buke, isporučene u svakodnevicu bez većih projekcija. I kisele kritike jer se iz ove evolucije Manuelove nove faze može izvući reflektirajuća namjera o putevima našeg današnjeg društva.

Nije lako ispričati priču koja ne nudi vrlo dinamičnu radnju, visoku narativnu napetost (bez obzira na to hoće li Manuel ikada biti otkriven). Pa ipak, priča se bavi tim ponovnim otkrivanjem svega, naivnim putovanjem urbane osobe uronjene u novo okruženje u kojem ono što je nekada bilo uobičajeno sada upućuje na nemoguću misiju.

Autor je u pravu u svom gotovo otuđenom opisu Manuelove nove stvarnosti. Perspektiva koja pruža onu komičnu predodžbu o tome što smo postali u evolucijskom skoku zahvaljujući tehnologiji koja je pogodovala zaboravu naših najosnovnijih oblika odnosa s okolinom.

Dok se stranice okreću, suočeni smo s šokantnom lucidnošću. Naše društvo, zasićeno imperativom i neposrednim, pati od velikih aspekata neophodnih za ovu samorealizaciju koja može krenuti od najjednostavnijeg, od odlučnosti korištenja vremena potpuno svjesnog.

No sve te ideje ne dolaze do nas s onim što se može tumačiti pod filozofskim i sociološkim opterećenjem. Morate samo pratiti Manuela i dopustiti da vas zanese. Sumnje, smijeh i napetost koja u svakom trenutku vlada nad onim što je Manuela dovelo ovamo i što bi od njega moglo postati, osiguravaju tu ravnotežu, taj odraz u kojem otkrivamo jedinstvene simetrije s obje strane u načinu života i s druge strane.

Milijuni

Prvi roman ovog autora. I besramni poziv na taj drugačiji prijedlog koji je već najavljen na čelu ovog posebnog izbora.

Strogost svađe započela je od lika koji je zastario kao što može biti aktivist GRAPO -a, pa će na kraju služiti uzroku nove groteske napravljene u romanu, s tim dahom fatalističkog humora, revizionistom bijeda dijela španjolske idiosinkrazije koji obiluje pikarskim dolaskom na mračnu stranu za nekoliko dana u kojima kapitalizam podiže kanonske slike dok uništava nekoliko uporišta autentičnosti.

Karakterizacija likova, između komičnog i fatalističkog, služi za sastavljanje vrlo živahne radnje nabijene nagrizajućim humorom, ali s onom pozadinom koja na kraju budi paradokse našeg životnog stila, naših nedostataka prikrivenih materijalnim stvarima.

Dok napredujemo na putu agenta GRAPO, u potrazi za skupljanjem njegove milijunske srećke bez nagovještaja koji bi ga mogli okončati, na kraju se smijemo vlastitim bijedama, našim bogovima s glinenim stopalima i sudbini predstavljenoj kao slika i uspjeh u kojem do nas dolaze očite deformacije poput one gore spomenute groteske, oporavljene od Dolina Inclán i obnovljena u naše dane. Tek, na kraju, između nedostojnog i nepravednog, autor je znao ispuniti iluzijom i nadom ono istinski ljudsko koncentrirano u briljantnim Franciscu i Primi.

Želja

Ako u bilo kojoj od priča Santiaga Lorenza možemo pronaći, u pozadini, taj ukus za jasno ljudsko u emocionalnom i egzistencijalnom, ova mu se radnja na kraju približava sa oštrom kazališnom namjerom.

U Benitu nalazimo taj alter ego svakog čitatelja, suočenog s onim što bi konačno htio poduzeti u svom životu, na svojoj najosobnijoj parceli, ali koji se uvijek parkira među materijalnim sitnicama (skupljanje privjesaka ima svoju poentu kada nemate ništa bolje za učiniti).

Zasićen svojim nedostacima čak i fiziološki, Benito se sve više zatvara u svoju ljusku pred životnom prilikom, telegrafiran od svoje sudbine crvenim slovima HITNO. Kad bi Benito mogao osobno kontaktirati Maríju, možda bi sve njegove bolesti nestale, čak i u onom seksualnom području od kojeg mu se vrti u glavi. Ali autoru se sviđa ta rekreacija u samonametnutoj frustraciji, u svojoj smiješnosti.

Na horizontu zavjere s komičnim i tragičnim naznakama u istim scenama, susret između Benita i Marije pojavljuje se kao mogućnost velikog orgazma koji pomiruje oboljelog sa životom.

Ostale preporučene knjige Santiaga Lorenza…

tostonazo

Nikada ne škodi slomiti koplja u korist dosade. Najveći apsurdi i najapsolutnija genijalnost podjednako su rođeni iz dosade. A mašta se pokreće kad nema što drugo raditi. Ali danas je dosada podcijenjena. Dosađivanje je za gubitnike u svijetu preopterećenom mogućnostima za razonodu koje postaju sve manje zabavne. S kojom klasična dosada postaje mnogo gora dosada, dosada iz koje je teže izvući nešto produktivno...

Svjetlosna himna životu protiv dosade. Čitanje ovog romana najbolji je čin otpora. Ovo je roman o onima koji život čine mogućim i onima koji ga čine nemogućim. O osjećaju drugačijim u svijetu ljudi koji žele da sve ostane isto. Naš protagonist je jedan od prvih: tip bez posla ili beneficije koji se iznenada nađe da radi kao pripravnik u središtu zbivanja: film u Madridu. Pucanje kojim upravlja neuki cinik koji vlada svima.

Kako bi zaboravio na glavni grad, prisiljen je prihvatiti posao u naizgled gorem mjestu: provincijskom gradu, jednom od onih za koje se kaže da su mrtvi i u kojima se čini da se ništa neće dogoditi. Međutim, ondje otkriva prijateljstvo, radost postojanja i življenja. TOSTONAZO je blistav roman koji govori o sjenama ove zemlje. Politička i nježna priča. O traženju života i pronalaženju sjaja, daleko od svjetla reflektora i kretena. Čitanje je pobuna protiv onoga čega se dotakne i razotkrivanje loših momaka onakvima kakvi jesu, čak i ako to ne sumnjaju: dosadnjakovići.