Tko još tko najmanje zna nešto o životu i radu književnik Juan José Millas. Jer osim svoje opsežne književne karijere, ovaj se autor raskošio kao kolumnist i radijski komentator, gdje se savršeno snalazi. Jer, iako se u književnom svijetu može činiti kontradiktornim, vladanje govornim jezikom nije uvijek vrlina pisaca, koji izgledaju kao riba na vadi ili ih pokreće navodna intelektualna superiornost, ili kojima humor nije svakodnevno oruđe ...tisuću i jedan razlog.
A istina je da čitajući Juan Jose Millás, među njegovim stvaralačkim bogatstvom, što se može naslutiti već u njegovoj praktički autobiografskoj knjizi Moja istinita priča, ne sumnja se da možete susresti brbljavog tipa jer njegova proza može sve pokriti s dovoljno obilja da nema više za ispričati. Njegovi pristupi idu radije izvana prema unutra, iz svijeta i kako se sintetizira iznutra nakon što se osjetila prekriže.
Ramblings na stranu, nastavit ću sa svojim popisom 3 bitna romana Juana Joséa Millasa koji zaslužuju zauzeti moj određeni Olimp. Iako kod autora sposobnih za sofisticiranost kao pozadinu iz tematske transparentnosti, ukusi mogu biti vrlo raznoliki...
Top 3 preporučena romana Juana Joséa Millása…
Samoća je bila ovo
Vrlo uspješan naslov za razmatranje mnogih stvari o kojima kasnije govori čvor priče. Što je usamljenost kad smo sretni? Zanemarujemo li ga ili namjerno guramo dok ne stigne do nas?
Usamljenost je odsutnost ljudi koji vam ispunjavaju život. Usamljenost je telefon na koji se više nitko ne javlja, ili kuća bez glasova, ili krevet bez zajedničkog daha. Samoća nam se grubo očituje, razumna bića nesposobna razumjeti ono što više ne postoji zauvijek, a to je uvijek i nama određen rok.
Prekrasna vježba introspekcije kroz ženu koja je u promjenjivom društvenom okruženju došla do tog trenutka pitanja bez odgovora, koja nikoga ne čeka. No možda su ti trenuci pogodni za odbacivanje onoga što vam je ostalo iz života. Već rečeno, znajući tugu, možete nastaviti ukazivati i ostavljati po strani ono što vas čini nesretnima.
Samoća je ovo bila je priča o ženi koja počinje, nakon smrti svoje majke, polaganu metamorfozu prema oslobođenju kroz bolno naukovanje. Sve humaniziraniji pogled detektiva i progresivna otuđenost njezina muža bit će bitni elementi ovog puta savršenstva.
Obdaren narativnim talentom koji zna učiniti svakodnevicu početkom patnje, Juan José Millás nudi nam rastrganu kroniku današnjeg života, gdje ne nedostaje odraz stavova onih koji su, nakon ljevičarske militantnosti, zamijenili su ideologiju kreditne kartice.
samo dim
Stare tišine, nenadoknadive da ih napunimo riječima koje bi mogle poslužiti kao placebo. Na isti način kao u Velikoj ribi, tom sjajnom filmu Tima Burtona, Carlos, sin, ponovno otkriva oca s kojim je sve nekada bilo nesuglasica. I ovom prilikom je i spasonosno okupljanje. Iako se sve događa na manje prikladan način za zacjeljivanje rana jer oca više nema, njegovi zapisi ostaju i način na koji Carlos vidi svijet iz novih transformativnih potencijala.
Na dan kada navršava osamnaest godina, Carlos dobiva neobičan dar: vijest da je njegov otac, kojeg nikad nije poznavao, umro i da mu je ostavio kuću sa svime u njoj i nepoznat život u koji može zaviriti. Istražujući ostatke tog naglo prekinutog postojanja, pronalazi rukopis koji govori o tajnoj ljubavi, o djevojci i leptiru, o prijateljstvu i smrti. Je li to prava ispovijest ili izmišljotina?
Carlos, koji se sprema započeti studij poslovne administracije i menadžmenta, shvaća da je njegov otac bio proždrljivi čitač. U spavaćoj sobi te kuće koju malo-pomalo stvara svoju, pored kreveta, otkriva knjigu koja ga osvaja: priče braće Grimm. Dječak se udubljuje u čitanje ovih priča i u isto vrijeme započinje životni proces koji ga približava ocu i uči ga kako se kretati kroz te nevidljive granice koje odvajaju stvarnost od fantazije i zdrav razum od ludila.
U ovom varljivo laganom romanu, Juan José Millás vraća se nekim od najreprezentativnijih tema svoje pripovijesti, kao što su identitet, rascjep, najmračnije udubine svakodnevne stvarnosti — one u kojima je skriveno neobično — i očinstvo, dok sklada himnu mašta i transformativna snaga književnosti.
Objekti nas zovu
Nagon za pisanjem priče rađa se iz ideje koja moli da se izvuče. Pisanje priče je onanističko zadovoljstvo svakog autora.
Skup priča evocira sve one pojedinačne trenutke koji zaključuju idejama na papiru. Kad otkrijete da među njima postoji određeno tematsko jedinstvo, smatrate da ste doista živjeli serijski roman u vlastitom kreativnom umu ...
Kutija šibica koje osvjetljavaju prostor iz prošlosti; dijete koje u redakciji mora izabrati hoće li ubiti oca ili majku; otac koji ne shvaća koliko je malo zagrlio sina dok ne izgubi ruku ...
Svezak je podijeljen u dva glavna dijela: "Podrijetlo", koje se bavi pitanjima prošlosti i djetinjstva, i "Život", priče s istim ili novim likovima, ali već u odrasloj dobi.
Juan Jose Millás on je majstor kratkih udaljenosti. Ove su priče idealna nadopuna svakoj književnoj dijeti, savršeni suputnik. Zajedničko im je brzo i precizno pisanje, iznenađenje, humor, nemir, taj dodir poput snova toliko karakterističan za probuđenu priču o neusporedivom Juan Jose Millas.
Ostale preporučene knjige Juana Joséa Millása
Ono što znam o malim čovječićima
Juan José Millas dubok je, ali maštovit pisac, on koristi svoju plodnu maštu da napiše egzistencijalizam premješten u prostore poput snova. I ideje se vraćaju predstavljajući pravo osobno raskrižje u čitatelju. Pisanje i magija.
Svakodnevna rutina sveučilišnog profesora poremećena je prodorom savršenih minijaturnih ljudskih replika koje se s lakoćom kreću kroz svijet ljudi.
Jednog dana jedan od tih malih ljudi, stvoren po liku i prilici profesora, uspostavlja s njim posebnu vezu i ostvaruje njegove najneizrecivije želje.
U ovoj knjizi akademik pripovijeda o posljednjem od ovih tajnih susreta, koji je ujedno i najintenzivniji i najopasniji, jer osim što otkriva gdje žive, koje običaje imaju i kako se ti mali čovječici reproduciraju, on intervenira u njihov mali svijet dok život bez inhibicija pretvara vaš u pravu moru. Razmislite na trenutak: biste li mogli podnijeti da vam se ispune sve želje?
Budala, mrtvac, gad i nevidljiv
Nema sumnje, držanje se proteže na patološko. Iz društvenih mreža kao zakopane reference otkrivamo taj svijet pojava obilježeniji nego ikad u ovim aktualnim vremenima. Između kiselog sarkazma i oštrog realizma pod egzistencijalnim trompe l'oeil-om mnogih od nas, Millás nas svlači gole u tim neizrecivim jadima. Te bijede za koje se vrijedi pretvarati i lagati pod svaku cijenu, čak i do hiperboličnog...
Najviši direktor postaje nezaposlen i odlučuje obnoviti svoj život odvojeno od svega oko sebe, računajući na svoju maštu kao jedinog saveznika. Od tada pa nadalje, i od najvećeg sarkazma, svaki će dnevni događaj živjeti kao fantastičnu avanturu.
Protagonist stvara svoj svijet, ponekad bivajući on sam, drugi put pretvarajući se da je netko drugi, drugi glumeći bezobrazluk i potporu najrazumnijeg ludila.
Uzbudljiva igra susreta i nesuglasica s ljubavlju, samoćom, seksom, prijateljstvom, životom i smrću, ukratko. Mnogo više od romana Budala, mrtvac, gad i nevidljiv to je također i kritika našeg društva, spojena lucidnim i briljantnim jezikom.
Život s vremena na vrijeme
En Juan Jose Millás domišljatost se otkriva već iz naslova svake nove knjige. Ovom prilikom čini se da nas "Život s vremena na vrijeme" upućuje na fragmentaciju našeg vremena, na promjene scenografije između sreće i tuge, na sjećanja koja čine taj film koji možemo vidjeti posljednjeg dana. Različita razmatranja koja vas već pozivaju na čitanje kako biste otkrili o čemu se radi.
Istina je da se u tom pojmu koji graniči između nadrealizma i otuđenja Millás u ovoj knjizi manifestira kao učitelj koji nas vodi prirodno, iz svakodnevice, kroz podzemne tunele naše stvarnosti. Čim počnemo čitati, otkrivamo samog Millása kako hoda sa stranicama ovog romana sa svojom vitalnom blogerskom ritmom. I zvuči nam gotovo sve što je ispričano, to je melodija slična onoj iz našeg života, onoj iz bilo kojeg života.
Prerušavanje rutine homogenizira naše ponašanje, naš način suočavanja sa okolnostima i njihovo međusobno povezivanje. A tu su i strogost, kritični trenuci koji nas tjeraju da se premjestimo na drugu ravninu osim medijane, bez znanja kako reagirati, bez smjernica ili referenci. Život iznenađuje više nego što možemo misliti, naš svijet zahtijeva da izađemo i izložimo se, kako bismo očitovali kakvu dušu upravljamo. A Millás je zadužen, s očitom jednostavnošću dnevnika, da otkrije koliko nedostaje kontrole u našem navodno kontroliranom životu.
Odatle, zbog nedostatka kontrole, iz anarhičnog dojma življenja koji konačno prevladava u transcendentnim trenucima, novine nas napadaju prema ideji ometajuće transformacije. Nadrealizam je djelomično šok, izuzetna ideja učenja kada pomislimo da smo već sve naučili.
Nikad ne boli u literaturi otkriti onu silu nepredvidivog koji je, poput uragana, odgovoran za uklanjanje svega, uklanjanje značenja, premještanje komada kako bismo mogli ponovno shvatiti jesu li stvari u redu ili jesu potpuna besmislica. Jedina je sigurnost da sve ovisi, što bi pjesma rekla. Možete biti iznenađeni ili prestravljeni, možete poduzeti akciju, ponuditi se igri ili podleći melankoliji nove stvarnosti s kojom se već nemoguće povezati.
Neka niko ne spava
U svom govoru, u njegovu govoru tijela, čak i u njegovu tonu, otkriven je filozof Juan José Millas, smireni mislilac sposoban to analizirati i izložiti sve na najsugestivniji način: narativnu fikciju.
Millásova književnost most je prema onim malim velikim vitalnim teorijama koje svakom piscu pristupaju sa zabrinutošću. A njegovi likovi na kraju blistaju upravo zbog te psihološke dubine koja je uronjena u sve nas kao čitatelje. Budući da su okolnosti različite, ali ideje, emocije i osjećaji uvijek su isti, raznoliki u svakoj duši koja osjeća, misli ili se dirne.
Lucía je jedan od onih ogromnih Millásovih likova koji se iznenada suoče s prazninom, otkrivajući u njemu da nije tako. Možda je taj zauzeti prostor, do trenutka prekida svakodnevice, bio samo zatvoreni ormar, pun stare odjeće i mirisa naftalina.
Kad izgubi posao, Lucía otkriva da je vrijeme za život ili pokušaj. Priča tada povremeno dobiva onu sanjivu točku, fantastičnu kao autorin argument da se poveže s onim što zaista jesmo, izvan svakodnevne inercije, društvenih konvencija i standarda.
Lucia sjaji kao nova zvijezda, s sjetom pristupa svojoj prošlosti, ali danas odlučuje ponovno spojiti svoje vrijeme. Ukrcavši se u taksi s kojim će se kretati gradovima svog života ili svojih želja, čekat će putnika s kojim je dijelio kratke i posebne susrete, čekajući da se ta magija odbačena rutinom ostvari.
Život je rizik. Ili bi trebalo biti. Lucía u toj tjeskobi otkriva da se nalazi izvan bitnog mehanizma društva, da samoća plaši, čak i otuđuje. No, tek tada će Lucía proniknuti u ono što jest, što joj treba i što osjeća.
Nikad više nadutih osjeta ili slijepe inercije. Samo osnove mogu Luciju zaista učiniti nečim. Ljubav u biti počinje od mene, od sada i ono što imam pored sebe, sve ostalo je umjetnost.
Lucijino fantastično životno putovanje na kraju nas je zapljusnulo, s neporecivim osvetničkim aspektom straha kao početka pobune, usamljenosti kao neophodnog kontrapunkta za vrednovanje tvrtke.
Lucía predstavlja fantastičnu borbu između onoga što mislimo da osjećamo i onoga što doista osjećamo u toj radnji zatrpanoj tonama običaja, okolnosti i obrane.
Hvala na preporuci. Jako korisno. Usput, uvukli ste se sat vremena u odbacivanje.
Hvala vam!! Već sam jeo h s krumpirom bez začepljenja ili bilo čega. he he
Djela Juana Joséa Millasa