Od scenarija do smjera da konačno napadne svijet književnosti posebnom prtljagom tako plodne tranzicije. David trueba On je već onaj književnik koji možda nikada nije pomislio da je po obrazovanju novinar, a po vokaciji scenarist. No knjige stižu ovako, iz ruku pripovjedača koji, uostalom, samo traže pravi medij u pravo vrijeme da ih na kraju prenose.
El David Trueba romanopisac i esejist Danas, u mnogim trenucima, on je i dalje scenarist koji likove u svojim pričama nadopunjuje mnoštvom gesta i dijaloga ispunjenih tim životom onih koji zaista vide svaku scenu. Taj aspekt promišljanja koji esej daje također završava usvajanjem živopisne točke u svojoj kritici ili ideološkom pristupu.
Poanta je da u očitu svestranost Davida Truebe, osobito u fikciji, uvijek pronalazimo životni brojač u njegovom najširem razmatranju.
Odlučni uvećati unutarpriče, razodjenuti duše i otkriti sukobe koji se uvijek pojavljuju u našem svijetu, od poznatog do emocionalnog, s protagonizmom velikih ljudskih osjećaja poput krivnje, straha ili te ljubavi koja je u konačnici sposobna sve preusmjeriti Čini se da gube smisao ili egzistencijalnu predanost.
3 najbolje preporučene knjige Davida Truebe
Rijeka prljava teče nizvodno
Bibliografija iz David trueba već jednaka njegovoj filmografiji. I da je u kinu bio i ispred i iza kamera u vrlo različitim prilikama. Pitanje je znati kako to učiniti. Ako ovaj autor uspije doći sa svojim pričama u različitim formatima i iz vrlo različitih prizmi koje svojim djelom dosežu do sociološkog eseja Tiranija bez tiranaStoga ova najavljena promjena registra zapravo ne iznenađuje toliko i bila je očekivana u novim registrima sa svojom dokazanom sposobnošću.
Istina je da, kao i u mnogim drugim prilikama, u ovoj rijeci koja prlja, Trueba uskoro traži oponašanje, namiguje, oblike povezivanja s vrlo prepoznatljivim likovima i postavkama koje svi posjećuju. U ovom slučaju nešto univerzalno poput djetinjstva. Koliko god bili isključivi iz individualne perspektive, a toliko su slični u općenitosti slučajeva, Tom i Martin lutaju ničijem zemljom 14 godina, tom uvertirom u zrelost u kojoj se prva iskustva pojavljuju s intenzitetom. Dani u kojima svako dijete žičavo hoda po životu, po starim pričama, o surovim stvarnostima koje se naziru, i sve to uz nekontroliranu energiju hormonalnih promjena.
Dva prijatelja će proživjeti to ometajuće iskustvo, recimo klasično u drugim sjajnim djelima, kao što je npr pragovi o Mystic River. Samo Španjolcima, naravno. Prirodna progresivna pretpostavka te gorke strane života eksplodira na savjesti neke djece koju pratimo u toj epidemiji. Pametno, David Trueba dodaje okretan korak. Napetost koja se rađa iz dječakove vlastite potrage za avanturom, u tom razdoblju, u onim godinama u kojima raj iz djetinjstva gubi svoju milost.
I naravno, tada se pojavljuje opasnost, neprikladni scenariji, loši izbori u potrazi za rizikom bez ikakve zaštite. O tome se radi, loši izbori kad postanu nepovratni. Kad znate da će budućnost biti opterećena krivnjom i kajanjem likova o sebi dok su bili djeca u potrazi za nečim drugačijim.
Danae je magnet za oboje, djevojka koja će pokazati snažan odjek tvrdnje. A kad Tom i Martín uđu u djevojčin život, s njezinim zlokobnim ocem, posljedice će biti nepredvidive. Nevinost se može izgubiti na tisuću načina, na mnogo načina. Tom i Martín odlučili su se na korak do sazrijevanja iz tog maglovitog osjećaja nepogrešivosti nesvijesti. Nekoliko godina nakon onih uskrsnih blagdana u gradu, glas jednog od dvojice prijatelja dobro će nam objasniti sve što se dogodilo. Ništa što se ne može dogoditi kada tinejdžer naiđe na strah kao izazov i uroni u njega ne sumnjajući ni na trenutak da mu se ništa ne može dogoditi.
Draga djeco
Ovo je smiješan roman poput večere s prijateljima, ali snažan kao udica za jetru. Nešto od tog proturječja sadrži njegovog glavnog junaka, Basilija, kojemu njegovi neprijatelji daju nadimak Hippopotamus. Nadimak koji ga sa svojih 119 kilograma težine izaziva radost: možda teži mirnoj tišini te životinje koja zna čekati svoju priliku, ali je također privlači žestoka priroda, agresivni instinkt, zločinac inteligencija. Stoga, kad joj se ponudi da napusti svoju umirovljenu mirovinu na nekoliko tjedana kako bi pratila Ameliu Tomás, kandidatkinju za predsjednicu, na njezinoj izbornoj turneji, zvijer se proteže i djeluje.
Tijekom cijelog putovanja koje će ga odvesti u sve vrste gradova i mjesta u Španjolskoj, njegova će misija biti napuniti govore kandidata dinamikom, poprskati dijalektički benzin suparnicima i zapaliti sve što mu se nađe na putu. I to je da se u ovoj igri najmanje natječe: jedino je prihvatljivo pobijediti. Pobjeda, pobjeda i pobjeda.
David Trueba je napisao roman koji se ne može klasificirati, a koji prikazuje svijet politike i njenu pozadinu s velikim pogledom na satiru i nepristrano promatranje. Na putovanju između komedije i portreta prirodnog kroz ispreplitanje političke kampanje, neizrecivih ambicija, obmana, poluistina, flagrantnih laži, skrivenih napetosti i sukoba privatnog života da je možda bolje ne vidjeti svjetlo koje izbija; prednjači u svemu tome, protagonist veći od života, jedni mrzeni, a drugi mrzeći, i koji se umjesto s tjeskobom zapitati je li čaša života napola prazna ili napola puna, već odavno odlučio to popiti u jednom gutljaj. Preplavljeni i odvažni, živahni i izravni, Draga djeco je autobiografija rancora koja predstavlja još jedan korak naprijed u jednoj od najuspješnijih romanesknih putanja u našoj književnosti.
Poljoprivredno zemljište
Čini se da je David Trueba izmislio scenarij još neobjavljenog filma, filma s ceste koji je krenuo suprotnim putem od tipičnog procesa knjiga-film, ali naravno, samo filmski redatelj može proći kroz ovaj proces u filmu suprotnog smjera- knjiga i to, također, dobro ispada. Iako s vremena na vrijeme.
Možda ćemo uskoro vidjeti onaj film o cesti na istim mrtvačkim kolicama koje nam roman predstavlja, gdje sin prati oca kako bi mu dao zemlju. Na prvim stranicama ta slika već predisponira čitatelja da smatra da je naznačeni sin, Dani Fly, on je jedinstven tip. Činjenica da je pratio svog oca na sprovod, u samim mrtvačkim kolima, zajedno s jedinstvenim vozačem koji mu nudi najneprikladniji raspon razgovora za nekoga iz njegovog sindikata, prati tu ideju o Danielu kao čovjeku s darom za pronađite sebe grotesknim u svim okolnostima, jer takve osobe postoje.
Ovaj Daniel, poput svih Daniela na svijetu, kreće u potrazi za zabunom, smetnjom dvosmislenosti i na kraju sve nađu zajedno. Možda se čini da je Daniel kaotičan, čudan tip, zasigurno ćete u njemu već zamisliti crnca , transgresivni humor, kiselina. Uopće niste u krivu.
Ali najbolje od svega je što susret s Danielom, u tom svemiru, koliko neobičan, toliko privlačan danskim tipovima, otkriva milost života između razočaranja, radost življenja između nereda, ljubav između slučaja i najbolje riječi između akordi glazbe.
Druga preporučena djela Davida Truebe ...
Znati izgubiti
Nema druge nego naučiti kako to učiniti, pretpostaviti da se to može dogoditi, da se neuspjeh može pojaviti u obliku neočekivanog zastoja ili priznanja apsolutne praznine.
Znati ništa bolje ne izgubiti nego usporediti napore drugih gubitnika da se potvrde kao takvi ili da nadmaše sebe ... Nakon napornog napora prema trijumfu, može se pojaviti sjena ponora. Perspektiva beznačajnog onog što ima proživljeni je također pojam neuspjeha, san gubitnika koji može imati 16 ili 90 godina, nije važno. Isprepletena priča o četiri lika koji scenarij poraza postavljaju iz vrlo različitih životnih perspektiva.
Sylvia i njezin otac Lorenzo, nogometaš koji će uskoro postati zvijezda Ariel Burano, i Leandro, starac koji rasipa svoje sate između nerešenih računa, ali to nije fatalistički roman, već zbir unutrašnjih priča koje vas pozivaju na osmijeh na njega.Sarkastičan humor života. Kad jedna priča završi, počinje druga. Radi se samo o ponovnom ustajanju i šetnji ...
Tiranija bez tirana
Zanimljiv esej. Radi se o razmišljanju malo o transcendentalnom, o nijansama uklapanja između antropološkog i društvenog. Također se radi o izoštravanju i kritičkom i refleksivnom suprotstavljanju o našem zanošenju kao civilizaciji.
Čitanjem ove knjige naglašava se kontradiktorna potreba za individualizmom. Jer prirodno je opravdati se kao osoba sa svojim okolnostima, ali individualizam je dvosjekli mač u službi različitih interesa koji nas, na kraju, vode do otuđenja ... Ako se držimo konceptualnog, moglo bi se reći da smo već uronjeni u društvo snova.
Prava svih vrsta za svakog građanina, očekivani životni vijek, prostor za priznavanje svih posebnosti, demokracija ... Tako, uskoro brodom, ideju opterećuje onaj drugi svijet u kojem ne postoji prethodna dobrota. I nažalost razumijemo da je to nužna protuteža, do te mjere da pretpostavlja katastrofalne priče o onom drugom svijetu koje su vijesti prosule prirodno ..., sve dok ne zapljusnu Zapad, gdje mi koji imamo prava i slobode žive.
No izvan te ravnoteže, te opreme između onih odavde i tamo, kontradikcija se nastavlja širiti među našim redovima, stanovnicima privilegiranog svijeta, jer su veliki misleći umovi znali dati najbolji tretman tom povijesno osvojenom individualizmu kao slobodu i prava. Odvojeni, manje smo jaki, stvarno smo ranjivi, na kraju sami postajemo robovi.
Oni koji vode velike političke, moćne i ekonomske interese na kraju znaju kako izvući najviše od nas jedan po jedan. Rezultat je da vjerujemo da smo jedinstveni, slobodni i sposobni suočiti se sa svojom sudbinom. No, nakon što je prividno društvo pobijedilo u korist ravnopravnosti, završavamo s obradom i provjerom elemenata. Podaci nas čine dijelom statistike prema potrošnji. Novi oblici poslovanja u kojima se svatko od nas zbraja u krivu, trend na zlokobnom grafikonu.
Istina je da naša napredna društva mogu ponuditi bolje životne, zdravstvene i emocionalne uvjete. Pa ipak, primijetili ste da se na kraju sav napredak završava usmjerenim na mjesto gdje se nalazi novac. Sreća potrošača, zdravlje potrošača, ljubav potrošača? S obzirom na naše zanošenje, čini se kao da je preostala samo jedna posljednja reduta, prostor osvajanja naše duše do kojeg roboti mreže ne mogu dovršiti.
A da bismo nastavili braniti taj prostor i ponovno pokušavali ponovno osvojiti učinkovitiju jednakost, ne bi bilo drugog izbora nego se ponovno ujediniti, svatko sa svojim posebnim prostorom, ali sastaviti mrežu s kojom će se suočiti s onom drugom zamršenom mrežom najzlijih interesa. Trueba dolazi proširiti mnoge od ovih aspekata s realnom perspektivom, ponekad fatalističkom, ali uvijek uvjerenom u bitne promjene.
