3 najbolje knjige Davida Foenkinosa

Najbolji od novih velikih pisaca poput David foenkinos, koji su silovito prštali bez da su se ponijeli trendovima i strmoglavo bacili u avangardu, jest da su u konačnici nesvrsishodni. Kritičari i industrija općenito tom novom glasu o kojem pričaju brojni čitatelji traže prilagodbu tim, za njih, vlastitim i od općeg etiketiranja neudobnim životom. Glas čitatelja koji otkriva nešto novo i iznenađujuće.

U trenutnoj francuskoj književnosti za mene se dva autora ističu tom oznakom nepredvidivog koji književnosti prilaze s bitno vitalnih s dvije strane koliko su udaljene toliko i komplementarne. Jedan od njih je i sam Foenkinos, predan lirskom, sublimiranoj stvarnosti, otpornosti.

Drugi je Michel houllebecq, uznemirujuće i duboko u ponore duše sadašnjeg ljudskog bića. Između ova dva autora nalazimo čitav stvaralački raspon s onim daškom strasti koji su već istaknuli prvi veliki francuski književnici moderne: Aleksander dumas y Víctor Hugo.

Zato nas pitajte o Foenkinov stil naše je sumnje baciti na onu avangardu čiji je cilj uvijek određen s protokom vremena. Budući da Foenkinos piše o ljubavi, brzo se dotakne svojih likova, a ipak uspijeva natjerati taj narativni impresionizam da uhvati čitatelje.

Možda bismo o književnosti mogli govoriti kao o egzistencijalnom voajerizmu, o namjeri da se približimo svakodnevnom, čarobnom i tragičnom životu, s uobičajenim implozijama koje su sve poremetile. Avantura s tim dodirom živog putovanja bez povratka.

3 najbolje knjige Davida Foenkinosa koje preporučuje

Delikatesa

Bez obilježavanja te nepremostive prekretnice, ovaj je roman bio jednoglasno priznanje u većini svijeta.

Ako uzmemo u obzir da tragična priča više cilja na medijski značaj nego na veliki uspjeh, Foenkinosova sposobnost da na kraju ispriča priču iznimno snažnog opsega posljedica je njegovog lirskog otiska koji se uspijeva kretati između tragike kao melankolične melodije koja ipak ukazuje na promjena naravno koju kao čitatelji za kojima čeznemo osjećamo i koja nas poziva da nastavimo čitati, čekajući onu pjesničku pravdu koja nas konačno iznenađuje virulentnošću, poput naleta boje u Parizu pretvorenog u suučesnika.

Manihejska igra koja predstavlja grad kao prostor koji vas može proždrijeti u njegovoj otuđujućoj vizualizaciji, ali koja napokon iznenađuje u svojim potencijalnim prijelazima koji vas, kad ih sudbina pomiri, mogu na kraju učiniti jačim.

Nathaliena priča ukazuje na onu bol zbog najneočekivanijeg gubitka koji se malo po malo, zahvaljujući tim nježnim i preciznim potezima kistom, transformirao u povratak magiji do koje se može doći samo s dna postojanja.

Obitelj Martin

Koliko god se ono maskiralo u rutinsku povijest, već znamo da je David foenkinos Ne ide se u manire ili obiteljske odnose u potrazi za tajnama ili mračnim stranama. Budući da je već svjetski poznati francuski autor više kirurg slova po formi i sadržaju. Sve je raščlanjeno na operacijskom stolu, spremno za analizu fokusa tumora ili humora kao tekućine iz koje izvire radost.

I je li to otkad pišem, Foenkinos jest kundera s rukavicama od lateksa, spremne ispričati najpreciznijom asepsom što život pokazuje svakom novom sloju kože ili organskoj razini ili utrobi ako se dotakne. I ispada da nas to uvjerava da da, to je ono što život jest, ciklično molekularno ponavljanje u kojem je svaki lik koji nastanjuje taj život, napravio knjigu ili naš, pomalo nas samih.

Empatija nije magija, ona je "samo" u tome da dar pisanja nadilazi vlastitu priču. A poanta je u tome da je protagonist ove knjige možda Foenkinos koji drugom autoru šapće u uho svaku novu scenu koja dolazi između improvizacije i one scenarističke točke koju svi, čini se, naslućujemo u nizanju svojih dana.

Pisac uronjen u kreativni blok odlučuje izvršiti očajničku radnju: tema njegova sljedećeg romana bit će život prve osobe koju sretne na ulici. Tako u njegov život ulazi Madeleine Tricot, šarmantna starica spremna ispričati mu o svojim tajnama i ranama: o braku i udovstvu, o svom poslu krojačice za Chanel za vrijeme zlatnog doba Karla Lagerfelda, o razjedinjenom odnosu s dvije kćeri .

Valérie, najstarija od njih i koja živi u istom kvartu, sumnja u namjere ove spisateljice, ali odlučuje da bi to mogla biti dobra terapija za njezinu majku. I ne samo to: kako bi nastavila sa svojim zadatkom, zahtijeva od spisateljice da je uvrsti u priču koju skicira, kao i sve članove njezine obitelji, obitelji Martin, koju prolaze i ljubav i ljubav. iscrpljenost od rutine. Malo po malo niti svih ovih priča zapletene su u vrpcu sjećanja, čežnji, zamjeranja, emocija koje su izgledale izgubljene i drugih koje se, nadamo se, može oporaviti.

Mnogo sam bolje

Iznenađujući roman o somatizaciji vlastitog života. Dopustite mi da objasnim, Foenkinos pretvara staru koncepciju rana duše koje se prate protokom vremena, krivnjom, propuštenim prilikama, gubicima i ostalim zastojima u bolove u leđima koji ih na kraju blokiraju i za koje nijedan liječnik ne pronađe njegov lijek.

Bolovi u leđima kao metafora težine grešaka i neuspjeha završavaju raspadom njegova sadašnjeg života. Sve će propasti, od posla do obitelji.

No, na neki način, možda to i traži ta bol u leđima. Bol je poruka, tipično upozorenje kritične dobi u kojoj svatko otkriva da nije sve učinjeno ono što je želio.

Kad se nađe na dnu bunara, protagonist će pronaći potrebno vrijeme da pokuša ublažiti bol za koju već vidi da je izravno povezana s greškama u njegovu životu. Njegovi roditelji, njegova prva ljubav, gubitak mladenačkog ugleda Johna Lennona, zbir trenutaka koji su u to vrijeme bili povezani i koji mu sada jako pritišću leđa.

Tamo gdje medicina ne može doći, sam pacijent mora se pobrinuti da pronađe svoj placebo, najbolji lijek za otklanjanje svih vrsta čvorova ...

Ostale zanimljive knjige Davida Foenkinosa ...

Broj dva

Drugi je najveći gubitnik od svih, bez sumnje. Na sportskoj razini to može završiti kao učinak poluge, ali na vitalnoj je to nešto poput iskorištenog ljubavnika, odbačenog posla ili onoga koji čeka vječnu priliku koja ne dolazi. Bio je samo jedan Harry Potter, drugi je i dalje bio uobičajeni dječak s naočalama.

Godine 1999. stotine mladih ljudi pristupilo je audiciji za glumu Harryja Pottera. Među dvojicom kandidata koji su došli do kraja, Daniel Radcliffe je izabran jer je, prema riječima casting directora, imao "ono nešto ekstra". Čitajući ove izjave, David Foenkinos je odmah suosjećao s tipom koji nije imao taj dodatni dodir: broj dva. Ovaj roman priča njegovu priču.

Život Martina Hilla, dječaka rastavljenih roditelja i okruglih crnih naočala, preokreće se kada nasumice ode u londonsku produkcijsku tvrtku u kojoj mu radi otac istoga dana kad pokraj njega prođe David Heyman, uronjen u potragu za glumcem koji glumit će malog čarobnjaka.

Nakon što bude odbačen, Martin će padati u uzastopne depresije sa svakim novim nastavkom knjiga i filmova. Oko njega ga sve podsjeća na uspjeh njegovog suparnika i malo-pomalo, umjesto da uživa u Radcliffeovom životu, njegov vlastiti život počinje nalikovati životu napaćenog fiktivnog lika. Hoće li uspjeti nadvladati tu mrlju na svojoj sudbini i neuspjeh pretvoriti u snagu?

Biblioteka odbijenih knjiga

Nerijetko se čuje da pisci pišu, prije svega, za sebe. I zasigurno u toj tvrdnji postoji dio razuma. Ne bi moglo biti drugačije za posao, posvetu, koja podrazumijeva sate usamljenosti i zastoja u okolnoj stvarnosti, kada autor nije prisutan da bi postavio jedan i sto puta scenarij koji čini roman.

Ali ... ne bi li bilo prikladnije reći da autor piše, prije svega, za sebe, ako je taj pisac sposoban napisati remek -djelo i sakriti ga od šire javnosti?

ovo knjiga Biblioteka odbijenih knjiga Podiže ovu situaciju, udaljava nas od finalističkog ega autora koji želi da ga se čita, kako bi se gajila ona romantična ideja o piscu koji piše sam, isključivo i isključivo.

Roman nam govori o Henriju Picku, koji je u svjetlu svog neobjavljenog djela Posljednji sati ljubavne priče, možda je bio veliki autor svog vremena. Međutim, nitko nije znao za njegovu sklonost pisanju, čak ni njegova udovica. Priča se događa u Crozonu, udaljenom francuskom gradu s nešto više od 7.000 stanovnika, čiji je zemljopisni položaj u skladu s idejom autora izoliranog od velikog prostorima kulturno priznanje i slava. U tom gradu knjižničarka prikuplja neobjavljena djela, uključujući Pickin roman.

Kada ga mladi urednik otkrije i ponovno lansira u svijet, njegova kvaliteta i posebne okolnosti čine ga bestselerom. Ali sjeme sumnje uvijek se pojavi. Može li sve to biti komercijalna strategija? Je li istina sve što se iznosi o djelu i njegovom autoru?

Čitatelj će se kretati tim nepredvidivim stazama, između skepticizma i uvjerenja da je Henri Pick mogao postojati, kako ga je svijet upoznao.