U slučaju John Soto Ivars nikad se ne zna radi li se o piscu koji je došao na novinarstvo ili je, naprotiv, krenuo drugim putem da bi iz novinarstva došao do pisanja. To govorim jer je u drugim slučajevima evidentno da popularni novinari književnosti pristupaju kao kolateralnoj aktivnosti, zbog činjenice da obje specijalnosti pripovijedaju određene ili izmišljene događaje.
Nema veze s pokretanjem besplatne kritike pisaca s televizije s njihovom već značajnom bibliografijom kao što je npr Carme Chaparro o Risto Mejide. No istina je da u svakom skoku s masovnih medija u književnost izaziva nevoljkost koja se može smiriti samo čitanjem.
Držeći se Juana Sota Ivarsa nema sumnje u to jer njegove izvedbe paralelno napreduju. Iskusni pisac u tisku i novinar cijenjen kao pisac iz svog novinarskog posla. Spirala koja se napokon hrani dobrim djelima s obje strane praga između stvarnosti i fikcije.
3 najbolje preporučene knjige Juan Soto Ivars
Zločini budućnosti
Rijetko se o budućnosti pisalo kao o idiličnoj budućnosti u kojoj se povratak u raj ili obećanu zemlju iščekuje s mirisom pobjedničke završne parade naše civilizacije. Naprotiv, osuda na lutanje ovom suznom dolinom uvijek je urodila plodom u fatalističkim distopijama ili uhronijama u kojima je nada u našoj vrsti, redukcionistički matematički rečeno, ravna nuli mladi, iako već afirmirani pisac Juan Soto Ivars.
Zločini budućnosti, s tim prisjećanjem u naslovu na Philipa K. Dicka, govori nam o svijetu na rubu njegove apokaliptične implozije. Jedan od najzanimljivijih aspekata je prepoznatljiva povezanost s trenutnom evolucijom globaliziranog svijeta (posebno u smislu tržišta) i hiperpovezanosti. Razmatranje budućnosti iz temelja naše sadašnjosti olakšava tu namjeru da se udubi u velike probleme i izazove koji nam se približavaju.
Ali svaka kasnija priča uvijek može dati nove ideje na pola puta između znanstvene fantastike, filozofije, politike i društva. Barem taj aspekt međusobnog povezivanja je ono što mi se obično najviše sviđa kod ove vrste radnje. U budućnosti koja nam se govori u ovoj priči liberalizam rođen u 18. stoljeću već je našao svoju puninu. Samo Entitet "vlada" i postavlja smjernice za svijet predan multinacionalnim kompanijama zaštićenim u svim svojim akcijama pod kišobranom tog Entiteta.
Izgledi ne izgledaju baš ružičasto. Novi svijet pun parola koje čine postistinu između ekonomske, socijalne, političke pa i moralne bijede. Samo toj postistini više nema mjesta u svjetlu pogubne egzistencije. Nada, u onoj mjeri u kojoj se može povratiti, ostaje niska u nekim likovima u romanu. Kao tri žene koje kapitaliziraju potrebnu buntovničku ulogu iz pepela čovječanstva koje je porazilo vlastito čudovište.
Kuća obješenog čovjeka
Uvrijeđeni su sada bataljun i ponašaju se kao zlokobni ostrakon gdje namjeravaju označiti svakoga tko prekorači njihove crvene linije. Moralnost je danas čudno naslijeđe razmrvljeno u nizu savjesti nesposobnih, međutim, za konačne sinteze koje bi mogle pružiti učinkovitu uslugu društvu.
Čini se da su propali zajednički projekti koje su zapadna demokratska društva održala. Čak ni globalna pandemija ne može nas razumjeti da veliki izazovi zahtijevaju kolektivne odgovore. Podvrgnuta pravilima identitarizma, ekstremna polarizacija dovela je do plemenskog narcizma i autoreferencijalne samo-apsorpcije. Kolektivi erotizirani vlastitim identitetom i neprijateljski raspoloženi prema ostatku, profesionalni žrtve i isključivi nacionalisti dominiraju panoramom u kojoj se čini opravdanim ukinuti prava ljudi u potrazi za većim ciljem.
Kuća obješenog čovjeka je razoran i kontroverzan esej koji razmatra učinke kulture sentimentalnosti na slobodu izražavanja i analizira neke od najalarmantnijih manifestacija našeg povlačenja prema plemenu. S antropološke perspektive, ali bez akademske namjere, Soto Ivars nudi nam putovanje kroz razne suvremene slučajeve povratka tabuu, svetom užasu, jarcu žrtveniku, herezi i ritualnoj kazni, te predlaže obnovu koncepta građanstva kao jedinog načina u građanski rat identiteta.
Mreže gore
Društvene mreže danas su kazna izložbe u stupu. Nitko nije spašen od trendovskih tema, onih vrhunskih u kojima je bolje ne pojavljivati se kako ih ne bi proždirala rulja kad nije mrtav ...
Klima stalne i masovne iritacije na društvenim mrežama generirala je novu vrstu cenzure koja svoje zabrane primjenjuje na organski, nepredvidljiv i kaotičan način. Korisnici sudjeluju u svim kontroverzama potaknutima žeđom za priznanjem, vrtoglavi od prekomjernih informacija i zbunjeni relativizmom istine, dok određeni glasovi nestaju iz straha od poniženja.
Društvene mreže dovele su nas u novi svijet u kojem živimo okruženi mišljenjima drugih. Ono što se činilo kao potpuno osvajanje slobode izražavanja učinilo je dio građanstva uznemirenim, neugodnim. Grupe za pritisak organizirane u mreže - katolici, feministice, lijeve i desne aktivistice - počele su provoditi ono što smatraju nepodnošljivim "ekscesima" putem digitalnog linča, bojkota peticija i prikupljanja potpisa. Pravda je demokratizirana, a šutljiva većina pronašla je nemilosrdan glas koji sramotu pretvara u novi oblik društvene kontrole, gdje slobodi izražavanja nisu potrebni zakoni, dužnosnici niti represivna država.
Kroz stvarne slučajeve linča, poput onih Justine Sacco, Guillerma Zapate ili Jorgea Cremadesa, ova knjiga, iskrena i uznemirujuća, secira cenzurnu klimu našeg vremena, pokazujući nam stvarnost u kojoj živimo uronjeni i zastrašujuću ulogu koju svi mi imamo. igra.
