Kad šokantna enigma postane početak onoga što se reklamira kao kriminalistički roman, čitatelj poput mene, strastven prema ovoj vrsti žanra i također zaljubljen u žanr misterija, zna da je pronašao taj dragulj u kojem će uživati Tijekom predavanja.
To je mračna enigma, apsolutno čudna i zagonetna. Zoe se otkriva na maloj fotografiji u novinskim oglasima dok se vozi podzemnom željeznicom.
Jeza koju dijele Zoe i čitatelj počinje se širiti neugodnim osjećajem lošeg predznaka. U ovom svijetu u kojem smo izloženi mrežama, uronjeni u internet koji kao da se stapa sa stvarnošću koja nas okružuje, u stilu Matrix, tisuću sumnji počinje se oblikovati u vašoj mašti.
U knjiga gledam te osjećaš kako te oči gledaju, neka vrsta virtualne prisutnosti koja te tjera da od paranoje pređeš u najstvarniji teror. Zoe zna da je postala nečija meta i čini se da je nitko ne razumije.
Svaki dan koji prođe pojavljuju se nova lica u tim novinama, na istom mjestu na kojem se pojavila prvi put. Zoe može podleći strahu ili pokušati pronaći odgovore na tu neobičnu zagonetku. No, u njegovom položaju čini se da bilo koji pokret očekuje njegov promatrač, koji već poprima dojam da je netko ili nešto potpuno stvarno.
Clare se sa starim ukusom poigrava strahom (ne kao nečim zastrašujućim, već kao nečim što zbunjuje, neobično, čudno), tom neizrecivom unutarnjom strašću da pogleda u ponor koji nas sve prati. Iz naše strasti da vidimo strah samo jasno dajemo do znanja da se volimo približiti kako bismo se što prije vratili u najsigurnije sklonište.
Ali Zoe ne zna koliko će imati vremena otići kući i skloniti se. Jednom kad se bacite na rješavanje te enigme, koja na slučajan ili potpuno unaprijed način igra vaš identitet, možda nema smisla vratiti se.
Knjigu možete kupiti gledam te, Roman Clare Mackintosh, ovdje: