Sjebani američki san pretvorio se u san. Od definicije onoga što je taj san, koja se prvi put pojavila 1931. iz usta Jamesa Truslow Adamsa i koja je eksponencijalni prosperitet povjerila isključivo sposobnostima i radu, bez drugih uvjeta, stvarnost je bila zadužena za pretvaranje ideje u slogan orvelovski.
Barem u većini slučajeva u kojima prosperitet nije došao i svi su inzistirali na zadržavanju izgleda da je prosperitet samo posljednja sreća.
Ovaj nas roman vraća u 1959. Naseljavamo kuću bračnog para koju su formirale Everett McClellan i Lily i s posljednjim kadrom kao odjekom pred potpunom tišinom koja se proteže kroz stambeno naselje repliciranih kuća i simetričnih života.
Jer osim zlokobne činjenice, koja služi kao izgovor za flešbek koji sve objašnjava, sam hitac ili bolje rečeno okidač produžen je prema općoj ideologiji te srednje klase koja je odlučna napredovati prelaskom na novo društveno osvajanje, zlatnu groznicu koja nastavlja se među mimetičkim četvrtima gradskih kuća.
Američka frustracija kao najveća tragedija, svi su bili uvjereni, pa čak i gotovo oteti idejom da bez prosperiteta gotovo da nema identiteta. A bez da budete itko, život postaje taj tragični ideal, pogotovo ako ste uložili veliki napor da pobjegnete iz one srednje klase koja se pokušava popeti na zid gdje slogan ogromnim slovima glasi "Američki san s druge strane".
Ideja, prostor i vrijeme čiji je autor Joan Didion zna mnogo. I sama je odrasla u tom kalifornijskom okruženju svijetlih snova poput fatamorgana pod žarkim suncem.
Sada možete kupiti roman Uznemirena rijeka, nova knjiga Joan Didion, ovdje: