Čudovišni grad poput Tokija može ugostiti srodne duše. Zalazak sunca između prvih svjetala velikog grada može biti izgovor za isprepletanje postojanja s nitom neobavezne prirode života, čežnje i konačne nade između zajedničkog zalaska melankolije.
Banana Yosimoto otvara vrata japanskoj duhovnosti svakodnevice. Predstavlja nam niz priča kojima ćemo upiti japansku idiosinkraziju u njegovom najintimnijem dijelu.
Pa ipak, osjećaj života tu ili tamo na kraju postane vrlo sličan, unatoč činjenici da je svijet izgrađen oko njega možda vrlo različit. Šest protagonista koji prođu kroz svojih šest priča, odlaze s navodnom namjerom da seciraju japanske društvene skupine u svojevrsne tipične likove različitih pruga.
No, posljednji portret muškaraca i žena, mladih i starih, služi za brisanje svih prethodnih oznaka. Nema ideološke ili moralne namjere, radi se o otkrivanju koliko smo jednaki kada istražujemo svijet koji nas okružuje, iznutra.
Jedina razlika su iskustva koja su nas vodila prema jednom ili drugom načinu djelovanja. Ali ljudsko biće lišeno svega, identično je sastavljeno i od velikog dijela vode i od sličnih emocija.
Prestajemo voljeti na isti način u dvadeset i u sedamdeset, trpimo gubitke s istom nelagodom, budimo se s istom staničnom potrebom da preživimo, gubimo se usput s istim zatvaranjem.
I sve, apsolutno sve završi u cilju pronalaska sreće u nekoj prilici, koliko god to bilo prolazno.
Yosimoto crpi svaki lik iz ovog trenutnog Japana u njihovom posebnom okruženju. U nekima od njih dešifriramo predačku predaju, a u drugima otkrivamo isti proces globalizacije. I još uvijek smo fascinirani razlikama.
No ono što je doista fascinantno jest spoznati taj zajednički osjećaj koji vlada svima nama, od zemlje izlazećeg sunca do druge strane svijeta.
Knjigu možete kupiti Gušter, Svezak kratke priče Banana Yosimoto, ovdje:
1 misao o «Gušteru, autor Banana Yoshimoto»