Strah, kao argument za fantastično, nudi ogroman teren kojim čitatelja može iznenaditi, prostor u kojem ga možete savladati po svom hiru i natjerati ga da osjeti one jeze koje izaziva neizvjesnost. Ako se priča također vodi na račun Jose Carlos Somoza, možete biti sigurni da će vas ovaj krajolik natjerati da sudjelujete kao da ste upravo tamo, kao da bi se vaš mirni prostor za čitanje mogao početi podčinjavati diktatu fantastike ...
Do te mjere je tako, da je ovo knjižna dama broj trinaest već imaš nekoga da te odvede u kino. Jaume Balagueró najavio je da će ovu priču iznijeti na velika platna. Čekat ćemo vijesti o tome dok književni svijet oporavi ovu knjigu kao ukusan napredak, za ono od: «knjiga je bolja ... ili je film baš onakav kakvim sam ga zamišljao ...»
Poanta je u tome da smo suočeni s uznemirujućom pričom, gdje su snovi opet ta povezanost s nepoznatim, s terorom i misterijom, kombinacija koja uvijek pobjeđuje, a još više u ovom novom pristupu.
Salomón Rulfo se ne zabavlja, život ga je pobijedio u jednoj od onih tragičnih scena koje nemilosrdno improvizira. Možda je zbog toga, usred te slabosti, tog laganog sna, Solomon počeo imati ponavljajuću moru o smrti, mračnu kuću ...
On zna da to mora nešto značiti. Njegova noćna mora je prikaz njegove demencije ili nešto što ga tvrdi iz drugog plana ...
Nakon njegove more, čeka ga prilika, taj trenutak koji konačno povezuje točke. A kad sve poprimi znakove izvjesnosti, nemir i jeziva znatiželja guraju Solomona prema konačnoj istini.
Često se događa da krajnje istine nikada nisu dobre vijesti kada su objavljene iz mračnih snova. Salomonov put, poput Dantea kroz paklene krugove, mogao bi ga konačno dovesti do ludila ili do sjajne i lijepe lucidnosti, koja može biti ista ovisno o tome kako na to gledate ...
Roman La dama broj 13, Joséa Carlosa Somoze, sada možete kupiti ovdje:
1 komentar na temu "Dama broj trinaest, José Carlos Somoza"