Jedna od knjiga koju bi svaki budući pisac danas trebao pročitati jest Dok pišemod Stephen King. Drugi može biti ovaj: Frantumaglia, kontroverzne Elene Ferrante. Kontroverzno na više načina, prvo jer se smatralo da će pod tim pseudonimom biti samo dim, a drugo jer se smatralo da je takvo otkriće moglo biti marketinška tehnika... dvojbe će uvijek biti.
Ali objektivno, tko god da stoji iza autora, Elena Ferrante on zna o čemu se priča dok piše, a još više ako je ono o čemu govori upravo čin pisanja. Kao i u mnogim drugim prilikama, nikad ne šteti krenuti od anegdote da biste dublje zašli u neko pitanje.
Anegdota u ovom eseju koja će nam reći o stvaralačkom procesu govori o samoj riječi frantumaglia. Izraz iz autorova obiteljskog okruženja koji se koristio za definiranje čudnih osjeta, loše snimljenih sjećanja, deja vú i nekih drugih percepcija nakupljenih u nekom udaljenom prostoru između sjećanja i znanja.
Pisac pogođen ovom frantumaglijom mnogo je postigao u tom brzom početku pred praznom stranicom, ti osjećaji rezultiraju obilnim i novim idejama o bilo kojoj temi o kojoj se raspravlja ili bilo kojem scenariju za opisivanje ili bilo kojoj sugestivnoj metafori koju treba uključiti.
I tako, iz anegdote, pristupamo stolu Elene Ferrante, gdje čuva svoje knjige, svoje skice priča i svoje motivacije za pisanje. Stol na kojem se sve rađa nasumično i završava podvrgnut poretku koji završava suprotstavljenim slučajem i inspiracijom.
Zato što su pisma, intervjui i konferencije koji su uključeni u ovu knjigu rođeni tamo, na tom trijeznom i čarobnom stolu. I kroz tu gotovo epistolarnu naraciju dolazimo do najintimnije razine pisca, gdje se isprepliću potreba za pisanjem, kreativnost koja ga pokreće i disciplina koja na kraju jaše.
Knjigu možete kupiti frantumaglia, Najnovija knjiga Elena Ferrante, ovdje:
1 komentar na temu «Frantumaglia, autorice Elena Ferrante»