Kad nam se iz svakodnevne perspektive predstavi misteriozni roman s naznakama trilera, još više uranjamo u specifičan zaplet koji nam se predstavlja. To se događa u knjiga U vražjoj kući. Giulio Terenzi rutinski je čovjek s običnim životom, samo je jednog dana stavio…. gdje je imao lonac (kako se kaže na više nego kolokvijalni način). Giulio je udaljen iz ureda banke u kojem radi i raspoređen u Castromagno, udaljeni grad u kojem je najmanje potrebno poslovnica banke. Da nije starije barunice Eleonore de Santis, čija bi baština u načelu mogla opravdati postojanje još nekoliko podružnica.
Giulio se osjeća shrvano što je dodijeljen tom gradu u kojem dominira osjećaj dekadencije devetnaestog stoljeća. Tip kojega preuzima, čija je fizionomija impregnirana vladajućom antikom, obavještava ga o zadatku koji mu je povjeren. No, osim administrativnih ili komercijalnih poslova, daje pozadinu o posebnim posebnostima nekih vrlo posebnih mještana, i jezivim slučajevima nestanka ljudi koji su za bilo koje od drugih susjeda pretpostavljali da je nešto nevažno.
Osjećaj neobičnosti koji napada Giulio postupno postaje potpuna i otuđujuća predodžba o stvarnosti koja se guši u svojoj stanci, u svojoj nestvarnoj kadenci, gdje vrijeme kao da čeka prema zloslutnom.
Pogotovo što određeni likovi poput Corrada, baruninog unuka, progone taj mračni osjećaj neke vrste zla. Što mladić poput njega radi u tom gradu? Što se događa s onim mještanima upuštenim u bijedne rutine pretvorene u odbrojavanje njihovih nestanaka?
Poznati talijanski pisac Marko Romano predstavlja nam se kao potpuno novi glas u talijanskoj književnosti.
Knjigu možete kupiti U vražjoj kući, novi roman Romana de Marca, ovdje: