Uvijek su mi se sviđali oni romani ili filmovi koji koketiraju s argumentom znanstvene fantastike potpuno uklopljenim u prepoznatljiv svijet.
I ovaj put priča ima dvostruku privlačnost fokusiranja kao kriminalističkog romana, s dodatnom neizvjesnošću u pogledu zlokobne enigme ubojstva i mračne sjene svijeta prilagođene imaginarnom, zbog čega se kreće prema novim pristupima.
Igra pamćenja otvara nas pretpostavci da je naš svijet izložen zaboravu, a odatle i znanju, znanju onih koji su sposobni pamtiti više od drugih, pretvarajući ih u društveni sloj veće vrijednosti koji završava gore osrednjost koja se jedva sjeća tko je nakon svakog buđenja.
U ovom scenariju možete pretpostaviti da je marža ubojice mnogo veća. Pa, prije ili kasnije sve se može odbaciti u zaborav, u uznemirujuće brisanje ljudskog sjećanja.
Clairein kratkotrajni i Markov brak, sposoban dočarati potpuniju prošlost, nalikuje međurasnoj zajednici u najtežim vremenima kolonijalnog rasizma, unatoč određenom stupnju prihvaćanja povezanom s Markovim višim statusom. Ali preživljavaju odbacivanje i nesporazum u svakodnevnom pogledu gledajući u ponor bez prošlosti.
Sve dok se žena ne pojavi mrtva u rijeci, a istraživač Hans Richardson na kraju veže i zapisuje potrebne užad kako ne bi zaboravio svoja istraživanja i usmjerio svoja istraživanja na Marka.
Tu crni žanr i znanstvena fantastika dolaze zajedno s uspješnim rezultatima. Na način scenarija autor podsjetnik, kriminalne vještine nadobudnog pisca Marka počinju se nazirati između te igre svjetla i sjene koju same okolnosti obilježavaju.
Iz čvora i razrješenja romana mogu se izvući aspekti za meditaciju o važnosti naše prošlosti za oblikovanje našeg identiteta i očekivani obrat koji znanstvena fantastika uvijek olakšava za veliko konačno iznenađenje.
Roman "Igra sjećanja", autorice Felicie Yap, sada možete kupiti ovdje: