3 najbolja filma Stanleyja Kubricka

Bez sumnje, kino je sedma umjetnost zahvaljujući tipovima poput Kubrick. Redatelj koji nije bio zadovoljan pričanjem priče, ali koji je ispitivao beskonačne mogućnosti svojih filmova od strogo narativnih do emocionalnih i psiholoških. I to je činio kroz planove, pristupe, efekte, fotografiju ili dijaloge. Jer istina je da su neki od njegovih najvećih uspjeha u raznim žanrovima poput Spartaka, Lolite ili čak Isijavanja temeljeni na uobičajenijim scenarijima. No, najprepoznatljiviji Kubrick otkriven je u drugoj vrsti više metacinematičnih filmova, mogli bismo reći.

Biti avangarda nije lako ni u jednoj disciplini. Stvar ima nešto od neredovnog postajanja, kreativnost i genijalnost ispred ideja i struktura. Pretpostavljam da se tu podrazumijeva utrka koja nam se pojavljuje u skokovima i granicama. Na udaru genijalnog projekta koji na kraju urodi plodom, potiskujući u zaborav druge koji bi mogli biti odbačeni jer ništa nisu pridonijeli tom riskantnom smjeru stalne evolucije prema novim putovima.

Ali tako se dobiva pečat među velikanima. Nismo mogli zamisliti da Kubrick snima seriju ili da se podvrgava diktatu neke prepoznatljivije žanrovske filmografije, Kubrick je istraživao nove puteve kako bismo konačno i danas mogli vidjeti njegove radove s maksimalnim dozama iznenađenja i aktualnosti. Nešto poput paradoksa da se uvijek u prvom planu govori o filmskim klasicima.

Top 3 najbolja filma Stanleyja Kubricka

2001. Odiseja u svemiru

DOSTUPNO NA BILO KOJOJ OD OVIH PLATFORMI:

Nedavno sam razgovarao s prijateljem o najboljim filmovima iz naučna fantastika nad prostorom. Na kraju smo podlegli najnovijem "Interstellaru" Christophera Nolana i Kubrickovoj Odiseji kao najzapaženijima u teškoj borbi za definitivno najbolji.

I istina je da se danas Odiseja može podcijeniti zbog ograničenosti specijalnih efekata trenutka. No, bez sumnje je to remek-djelo puno uznemirujućih ideja o prostorno-vremenskim paradoksima, crvotočinama koje uspijeva postići vrijednost romana Arthur C. Clarke u radnji, ali to ga nadmašuje svojom šokantnom antropološkom vizijom preplavljenom neizvjesnošću o našem vlastitom postojanju.

Nije bilo žurbe ući u tu zoru čovjeka iz monolita sposobnog probuditi iskru, promjenu. Također nam treba vremena da otkrijemo astronauta izgubljenog u svojoj nuklearnoj bijeloj sobi, prepuštenog sam sebi, kako mirno stari na tom čudnom mjestu kao alegorija najtranscendentnije smrti ikada postavljene. Magnetski film koji od gledatelja zahtijeva određenu paralelnu introspekciju. Nije uvijek najbolji dan za vidjeti. Ali kad je netko spreman, s tim dodatnim vremenom koje nam se svakim danom sve više uskraćuje u filmovima, serijama ili knjigama, na kraju uživamo u iskustvu koje nadilazi kinematografsko.

Narančasta kao sat

DOSTUPNO NA BILO KOJOJ OD OVIH PLATFORMI:

Ako se Tarantino danas opravdava nasiljem, pa čak i filigranskom zapletom kako bi naturalizirao jedan od nagona koji su najnužnije povučeni iz ljudskog repertoara u društvenoj sferi, Kubrick je često ulazio u taj anarhični osjećaj nasilja kao kanala izražavanja ega.

Istina je da u slučaju ove priče, prethodno izmišljene od Anthony BurgessBez sumnje, patologija obilježava taj nihilistički ukus, taj animozitet prema drugima koji ne nalazi ništa više od smisla psihijatrijske analize koja ukazuje na distopiju našeg sve više individualističkog društva. Treba imati na umu da se film projicira u 90-e od 60-ih, a budući da svaki kreator skenira horizont s tim fatalizmom koji vodi barem u apokalipsu, ništa drugo se nije moglo očekivati.

Poanta je u Alexu, protagonistu i vođi njegove bande, promatrati to ljudsko biće oslobođene savjesti. I odatle razmatramo mogućnosti da se neuravnoteženost, poremećena savjest ili što već njome pokreće može "preusmjeriti" prema ideji dobrog građanina. U pokušaju leži hrana filmu od kojeg se ježimo, koji nas uznemirava, ali koji je konformiran kao hod do najgorih paklova ljudske volje kad se usmjerava prema udobnom zlu i njegovom paralelnom uništenju.

Metalna jakna

DOSTUPNO NA BILO KOJOJ OD OVIH PLATFORMI:

On ovdje moja puška, evo moj pištolj! Slika nespretnog regruta koji je izvan kontrole u kupaonici. Poniženja izvan tipične spartanske slike. Službene slike Vijetnamskog rata uvijek su nastojale oprati sliku časnih vojnika koji pokušavaju osloboditi svijet.

Kubrick pomiče pitanje vojne organizacije i ponašanja vojnika u ratu nakon što su obučeni u podcijenjenosti života. Među poniženjima, nadimcima i sanbenitosima, ti vojnici dolaze na front sposobni za sve. Neprijatelj je bilo tko i okidač se može lako ispaliti kada više nema skrupula.

Na kraju, iza pogleda od tisuću metara koji preostaje svakom vojniku koji je mogao vidjeti strahote izbliza, duša to može podnijeti da nastavi pucati neselektivno. Jer jedino je važno ostati živ.

5/5 - (9 glasova)

2 komentara na "3 najbolja filma Stanleyja Kubricka"

Ostavi komentar

Ova web stranica koristi Akismet za smanjenje neželjene pošte. Saznajte kako se podaci vašeg komentara obrađuju.