Čini mi se da je španjolska kinematografija demokratičnija, prilagođenija stvarnosti interpretativnih vrlina. Uspoređujući ga s Hollywoodom, mislim. Jer u Yankeelandu, ako si zgodan, možeš naučiti glumiti u hodu, dok gledatelja fizički zabljesne, a specijalni efekti i lagani zapleti čine taj filmski hit američke proizvodnje. Ne želim reći da tamo nema silnih glumaca i glumica, ali ima puno osrednjih zaglibljenih u inerciji faraonskih produkcija koje sve pokopaju.
Bez sumnje, stvar je u tome da ponekad oni improvizirani glumci uzeti iz manekenstva ne postanu uvijek glumci. Dok glumac u Španjolskoj kao što je Javier Cámara na kraju postaje jedan u svom najvišem rangu, pokazujući kameleonsku sposobnost rođenu s tom snagom zvanja, glumca iz kolijevke.
Popizdili smo po njemu u seriji "7 života", no kako to biva sa svakim dobrim glumcem, ubrzo su na njegova vrata pokucali drugačiji izazovi i velika ga platna dočekala raširenih ruku. Naposljetku, radi se o snimanju filmova svih vrsta, ne samo o superprodukciji držanja i namigivanja junaka na dužnosti, već i realističnijih, vjerodostojnijih, humanijih djela iz empatičnog kapaciteta glumca u koži bilo kojeg protagonista. izvađen bijesnom vjerodostojnošću iz našeg stvarnog svijeta.
Tada mogu doći i druge vrste fantastičnijih, horor ili komičnih scenarija. Ali tada je glumac već preplanuo i sve se događa s većim emocijama. Nazdravlja sjajnim glumcima poput Javiera Cámare.
Top 3 preporučena filma Javiera Cámare
Živjeti je lako sa zatvorenim očima
DOSTUPNO NA BILO KOJOJ OD OVIH PLATFORMI:Za mene je stvar s filmovima ceste osvojila od samog početka. Stvar je u tome da ako dodamo lik poput Antonija, koji više prenosi u svojim šutnjama nego u dijalozima, stvar je okrugla. Čini se da, osim krajolika, dobrom profesoru engleskog sve u životu prolazi. Tip odlučan upoznati Johna Lennona kao najnužnije svjetsko pseudoreligijsko hodočašće.
Donkihotskom točkom naš Antonio gleda na različite okolnosti u životu koji kao da se kreće centripetalnom silom na njega. Ništa bolje nego biti otvoren tip, boemski punkt i uvjeren u postojanje reduta čovječanstva posebno u mladosti koju opaža ali koju više nema, stalno iznova učiti, na svakom prijeđenom kilometru i stanici...
Godine 1966. a John Lennon usred egzistencijalne krize koja ga navodi na razmišljanje o definitivnom napuštanju Beatlesi i uvjereni da mogu krenuti u karijeru glumac, stiže u Almeriju da puca po naredbi Richard Lester antiratni film: kako sam dobio rat.
Antonio je bezuvjetni navijač kvarteta Liverpool i profesor engleskog jezika u skromnoj školi u Albacete, koji koristi pjesme iz Beatlesi podučavati engleski, odluči krenuti na put kako bi ga upoznala i uputila neobičan zahtjev.
Na ruti mu se susreću putevi s Belén (Natalia de Molina), koja je pobjegla iz mračnog zatočeništva kojoj je izložena od strane svoje obitelji i društvenog okruženja zemlje, budući da ima 20 godina, ali nosi prošlost koji bježi Obojica će se susresti s Juanjom (Francesc Colomer), 16-godišnjim tinejdžerom, koji je pobjegao od kuće usred mladenačke pobune i sukoba s ocem (Jorge Sanz), konzervativan, ne baš tolerantan i nije baš sličan promjenama. Sloboda i snovi središnje su osovine puta na kojem će pronaći ne samo pjevača, već i sebe. Rezultat te zadivljujuće avanture je tema Strawberry Fields Forever, tema u da se Lennon sjeća svog djetinjstva.
Kula Suso
DOSTUPNO NA BILO KOJOJ OD OVIH PLATFORMI:Humor, dobro prikazan, sposoban je da nas dotakne do najdubljeg. Naravno, polazište ovog filma je upravo suprotno. Preminuli prijatelj kojemu su ostali njegovi doživotni kolege spremni odati počast.
Stvari među prijateljima obično su lude i zabavne... ili barem u većoj mjeri u sjećanju zajedničke mladosti. Zato je Sušov oproštaj zajedno s posvetom za vrijeme koje je proveo po svijetu dijelom razlog za zabavu. Putevi života su nepredvidivi kako vrijeme prolazi, a zakletve i predodžbe o vječnom prijateljstvu djelomično se poništavaju kao nevjera sa samim sobom. Otuda i razigrana odlučnost kojom nas ovaj film pokreće. Možda je to uzaludan pokušaj da se na nekoliko dana vrati mladost ili možda osjećaj duga prema Susu teži više kao račun koji mora platiti svatko sam sa sobom.
Kada je Asturac koji emigrira u Argentina tražiti novi život. Deset godina kasnije vraća se u svoju zemlju, asturijski rudarski bazen na sprovod starog prijatelja Susoa. Film pripovijeda o ponovnom susretu s njegovom obitelji i prijateljima te o tome kako Cundo želi ispuniti Susov posljednji san. Igrani film je počast prijateljstvu. A posebno na prijateljstvo u dobi kada niste toliko sigurni zašto biste i dalje trebali biti prijatelji sa svojim prijateljima iz djetinjstva.
Zaborav kakav ćemo biti
DOSTUPNO NA BILO KOJOJ OD OVIH PLATFORMI:Gledajući plakat za ovaj film, dok sam se spremao ući u sobu pogledati još jedan, nisam mogao a da ga ne prijavim za sljedeći posjet kinu. Sabrani naslov romana autora Hector Abad Faciolince, popraćena fotografijom koja odaje čistu melankoliju dobre vrste, odmah me osvojila. Mogao sam se baciti gledajući veliki plakat desetak minuta, kao da želim ući na scenu. I da, kada pogledate film na kraju gledate na onu terasu s kamenom fontanom...
Radnja filma smještena je u vrijeme nasilja koje je Kolumbija doživjela 80-ih i većeg dijela 90-ih, vrijeme velikih narkobosova i paravojnih skupina koje su, uz podršku političkog i vojnog sektora, utišavale glasove tih ljudi kritikama iz establišmenta (borci za ljudska prava, sveučilišni profesori, sindikalisti, članovi i simpatizeri lijevih političkih pokreta i stranaka).
To vrijeme služi kao kulisa za pripovijedanje o životu Hector Abbot Gomez iz pune ljubavi i ponosne vizije svoga sina Hector Abad Faciolince, kao svojevrsnu posvetu svom preminulom ocu, pokazujući bezuvjetnu ljubav oca prema sinu i obrnuto, kao gotovo nadnaravnu vezu koja veže one koji su uključeni u ugovor koji se raskida tek smrću jednog od njih.
To je ljubav koja godinama raste između njegova oca i njega, postajući pripovijest koja govori o životu, radu i smrti njegova oca, o dubokoj boli koju mu je nanijela zemlja koja je tonula u najmračnije vrijeme. , zlostavljanje i masakriranje svakoga tko je dao svoj glas u znak protesta.
Film je razumljiv utoliko što naglašava stereotipe o tragičnom vremenu koje još nije do kraja istraženo ili objašnjeno, koristeći kao izvor idealiziranu viziju koju sin ima o svom ubijenom ocu.
