Ima nešto zlokobne elegancije u izvedbama Christopha Waltza. i naš prijatelj Quentin Tarantino znao je kako to odmah otkriti na veću slavu ovog jedinstvenog glumca. Bilo koja scena u njegovim rukama poprima nove dimenzije u bilo kakvom pretvaranju psihičke napetosti.
Uz Valcer, neizvjesnost ili triler se redefiniraju. Zato što njegov osmijeh privlači tračak ljudskosti da bi konačno prekinuo prema najstrožoj kazni. Barem je tako u nekim od njegovih najparadigmatičnijih filmova. Nije stvar u tome da se Waltz samozaljubljuje jer su uloge vrlo različite, nego on na sve njih prenosi taj pečat, taj električni šok nepredvidivog, okrutnosti koju s užitkom kušaju najopakiji umovi preneseni u kino.
Naravno, nisu svi mračni likovi u Waltzovu repertoaru. Dapače, u nekim njegovim filmovima njegovi se likovi uspijevaju poigrati s tom tragikomičnom dvojnošću do opće konfuzije. Bilo kako bilo, kao junak ili antijunak, Waltz je jedan od onih glumaca koji nikoga ne ostavljaju ravnodušnim.
3 najbolja preporučena filma Christopha Waltza
Prokleti gadovi
DOSTUPNO NA BILO KOJOJ OD OVIH PLATFORMI:Utjelovljenje zla za Waltza u filmu u kojem se žeđ za osvetom oblikuje kao dugo očekivani uhronijski plan. Zato što je pukovnik Hans Landa gori od samog Hitlera. U svom putovanju svijetom skuplja sav mogući cinizam da bi mogao živjeti na jednoj ili drugoj strani, ovisno o tome kako njegova koža može biti slobodnija.
Scene u kojima njegova burleskna i poremećena prisutnost, zlokobna, nihilistička i usmjerena isključivo na sijanje boli kamo god stigne, na kraju daju potrebnu težinu zapletu u kojem bi Brad Pitt mogao biti njegov najveći makijavelistički antagonist. Pobjednici i gubitnici sjede za istim stolom na gozbi nasilja.
Dok Europa krvari do smrti tijekom nacističke okupacije u Drugom svjetskom ratu, mali bataljun osvetoljubivih židovskih vojnika pod vodstvom Alda Rainea obučava se da izvede odvažan podvig: ubije Hitlera i najviše dužnosnike njemačkog Trećeg Reicha.
Prilika će im se ukazati u Parizu, tijekom projekcije u kinu kojim upravlja prikrivena žrtva nacističkog nasilja, Shoshanna Dreyfus. U sudioništvu s njom, skupina muškaraca pokušava doći do glavnog grada Francuske preko teritorija pod kontrolom nacista, u samoubilačkom pokušaju osvete "Fürheru". Izazivajući sumnju među njemačkim vojnicima, čekaju ih krvavi i nezaboravni okršaji prije nego što se uopće uspiju približiti svom cilju.
Django razvezan
DOSTUPNO NA BILO KOJOJ OD OVIH PLATFORMI:Tarantino ima sposobnost da snima filmove unutar filmova. Nešto poput kazališnih scenografija u kojima se može odvijati veliki dio zadnje minute filma i koje na trenutke postaju samodostatne unutar radnje. I da nije lako zadržati pažnju gledatelja ako radnja ne napreduje i likovi lutaju kroz jednu prostoriju.
Waltzove scene u ovom filmu suočavaju nas s rasističkim i izopačenim nasiljem. A ovaj put na njemu je da glumi svojevrsnog heroja protiv a DiCaprio koji kao da se transformirao u Valcer. To se moglo i očekivati, no Tarantino nas tuče okrećući ovom prilikom lica koja predstavljaju dobro i zlo.
U Teksasu, dvije godine prije izbijanja američkog građanskog rata, King Schultz (Christoph Waltz), njemački lovac na ucjene na tragu ubojicama koje treba pokupiti na njihovim glavama, obećava crnom robu Djangu (Jamie Foxx) da će ga osloboditi ako mu pomogne on ih uhvati. On pristaje, jer tada želi ići tražiti svoju ženu Broomhildu (Kerry Washington), robinju na plantaži zemljoposjednika Calvina Candieja (Leonardo DiCaprio).
Velike oči
DOSTUPNO NA BILO KOJOJ OD OVIH PLATFORMI:Paradigma toksičnog odnosa macerirala je tom evolucijom pokornih godina. Margaretina kreativnost pokorena rastućim egom njezina supruga Waltera. On zna kako voditi svoju ženu, on zna kako iskoristiti gusku koja nosi zlatna jaja jer je njegov slikarski rad prepoznat kao nešto vrlo posebno u njegovo vrijeme.
Poanta je u tome da se Walter uvjeri, i učini isto s Margaret, da bi on trebao biti taj koji će preuzeti radove. Tko potpisuje i tko prezentira izložbe. U velikoj laži Walter loše zakopava svoje kreativne frustracije. Jer duboko u sebi zna da je Margaret, da je nitko, osim puki statist u javnosti. I tako, ono što je u to vrijeme moglo biti tipičan slučaj domaćeg patrijarhata, u ovom filmu dobiva drugu dimenziju.
Margaret Keane je slikarica koju je karakteriziralo crtanje djece s izrazito velikim očima koje su rušile tradicionalni sklad i proporcije lica na koje je javnost navikla. Njegovo djelo odmah je izazvalo veliku senzaciju i postalo jedno od prvih najzapaženijih komercijalnih ostvarenja 50-ih, gdje je prvi put uspjeh olakšao njegovu dostupnost i povećao utjecaj na veći broj ljudi. Umjetnikov rad preplavio je ulice Sjedinjenih Država.
Unatoč uspjehu, sramežljiva umjetnica živjela je u sjeni supruga koji se javnosti i javnosti predstavljao kao autor njezinih djela. Margaret odlučuje preuzeti kontrolu nad situacijom i osuđuje Waltera tražeći svoja prava i beneficije te postaje jedna od promicateljica feminističkog pokreta tog vremena. Priča o ženskoj borbi u vrijeme kada su se stvari u svijetu počele mijenjati.