Kroz kožu se materijalizira naša najsigurnija osmoza sa svijetom. Sve ostalo je zbir subjektivnih dojmova osjetila koja vjeruju da zapovijedaju i vladaju našim životima.
No na kraju su sve osjećaji vrućine ili hladnoće, drhtavog drhtaja ili ukočenosti kao obrambenog mehanizma. Čini se da se tako nešto predstavlja Sergio del Molino u ovoj bitnoj metafori svoje nove knjige o onome što nas izvana izjednačava kao portal prema unutrašnjosti: našoj koži.
Postoje čudni dani, poput kafkijanske metamorfoze koja bi, naravno, započela od kože napuštene na cesti. Postati u trenu nešto više od prljave prašnjave kože.
Pa ipak, ta zajednička koža bilo kojeg od nas nema uvijek sreću izgledati poput sjajne derme koju treba istražiti dodirom. A tko pati od loše kože, uranja u neuroze šefova dobre kože kao danas nedvosmislena slika čistoće duše radom i milošću današnjeg diktata.
Čudovišta postoje i hodaju među nama, možda smo mi sami. Ovo je polazište novog djela Sergia del Molina, putovanje koje nas ovaj put uči gledati na najuobičajeniji, a ujedno i na individualni teritorij: ljudsku kožu.
Teška psorijaza, koja tijelo napuni krastama i onemogućuje pokazivanje golotinje, pomaže pripovjedaču da analizira živote raznih poznatih likova koji su pretrpjeli posljedice loše kože.
Sramota zbog osjećaja promatranja i potreba skrivanja, kultura slike i hipermedicalizacija, rasizam i klasnost zaustavljaju se na ovom putovanju zbog tajni koje pokrivamo odjećom i koje našu kožu čine granicom svijeta.
Roman La piel, nova knjiga Sergia del Molina, sada možete kupiti ovdje: