Kad sam počeo pisati svoj roman «Ruke moga križa«, Uhronija u kojoj je Hitler pobjegao u Argentinu, raspitao sam se i o još jednom doista slavnom bjeguncu od nacizma: Josefu Mengeleu. A istina je da stvar ima svoju mrvicu ...
Tko god je bio najveći aberacijski dirigent "konačnog rješenja", umro je s dostojanstvom koje mu nikada ne bi odgovaralo, u zemlji s druge strane oceana, a Mossad ga nije mogao loviti.
S vremenom se čini da se svaka priča pretvara u roman. I tu, na toj zamagljenoj granici između mita i stvarnosti, ova se knjiga proširuje na Mengeleov život nakon njegove užasne uloge u nacističkim logorima smrti.
U trideset godina koje je Mengele proveo u Argentini, Paragvaju i Brazilu, pozivi na njegov način života ukazuju na potragu za normalnošću. Svjedočanstva ljudi koji su navodno ušli u svoje najbliže okruženje ukazuju na potpuno uvjerenje o njihovoj aberantnoj praksi, čak i nakon što su godine prošle, a možda su i promijenili mišljenje.
Čovjek se štiti od vlastitih zločina i krivnje. Kakva sumnja postoji. Mengele je najveći zastupnik ovog pravila.
No, osim priče o načinu života tijekom njegova dugog bijega, ova knjiga nam govori i o tome kako je, kako je ovaj zloglasni liječnik mogao nastaviti živjeti na udoban način, s promjenama identiteta i sredstvima da pobjegne iz obavještajnih službi iz pola svijeta. Istina je da su i nakon poraza Trećeg Reicha mnogi bogati i fil-nacistički likovi ostali uvjereni da je možda židovsko istrebljenje moglo biti rješenje za ovaj svijet.
Onaj poznat kao Anđeo smrti imao je mnogo prijatelja i moćnih suučesnika. Mengele je umro iscrpljen njegovim izduženim sjenama i samo bi božanska pravda, ako je uopće postojala, bila zadužena za njegovo gonjenje za sve što je uključio u njegovu želju da ovjekovječi zlo.
Knjigu Nestanak Josefa Mengelea, novu knjigu francuskog književnika Oliviera Gueza, s popustom za pristup s ovog bloga sada možete kupiti ovdje: