Ništa bolje od alegorije i njezinih simbola za gledanje na stvari koje nam se događaju, na naše svakodnevne probleme i naše načine rješavanja.
I ništa bolje od fantazije sastaviti one divne priče koje zabavljaju, vode i nude alternative u našim trenucima zbrke.
O tome govori ovaj roman Nada. Čiji naslov prati i onaj tipični slogan koji već predviđa o čemu će biti radnja: Priča o djevojci koja nije mogla čuti riječi.
Od samog početka već možemo pretpostaviti što podrazumijeva nesposobnost čuti riječi: Nekomunikacija. Sljepoća. Buka.
A onda smo počeli čitati. I počinjemo hodati bez gubljenja detalja starom ulicom, svaki opis postavlja scenu i istovremeno vodi do prvih simbola naše šetnje u potrazi za nečim.
Nalazimo kazalište Serendipity, koje nas, kako mu i samo ime govori, poziva da uđemo u njega ne znajući da smo ga tražili, ali naslućujući da je tamo gdje možemo pronaći nešto jedinstveno, nešto drugačije od onoga što smo tražili što postaje novo veliko otkriće.
Zato što se mala Matilda, unatoč tome što je bila gotovo mala žena, uskoro čini kao preslika malog princa Sveti Exupèry. Jedan od onih likova iz djetinjstva koji u svojoj naivnosti skupljaju mudrost za sve koji su već izgubili put djetinjstva kao rješenje za sivilo svijeta.
Uz Matildu nalazimo i Josipa s nevoljama njegova odraslog čovjeka ili neku lutku suučesnika Matilde.
Zato što Matilda mora pronaći nekoga s kim će podijeliti svoje tajne i strahove. I u stanju zbunjenosti i straha možemo prepoznati djelić sebe u Matildi.
I iz te empatije proizlazi konačno učenje knjige, upućujem ih da napreduju, način na koji riječi mogu ponovno poslužiti za komunikaciju i sreću, ili barem pokušati ...
Roman Hope, novu knjigu Wendy Davies, sada možete kupiti ovdje: