Ekonomska kriza i neporeciva paralelna kriza vrijednosti već je zborska priča za sebe. Mikrokozmos tihih glasova usred hladne statistike. Podaci i više podataka prikladno pripremljeni za ponos ekonomskih interesa i političkih klapa svih vrsta.
Poljupci na kruhu postaju lijepa kompilacija života te iste zborske prirode ovog XXI stoljeća. I kažem lijepa kompilacija, jer se u biti ovo djelo ističe po ljudskosti s kojom Almudena Grandes sposoban je obdariti toliko glavnih likova. Čovječanstvo koje je izgubljeno među tolikim racionalnim zvijerima koje zauzimaju najviše sfere bilo koje moći.
Književnost je zvučnik koji se može kretati i koji uspijeva vratiti nešto ljudskosti između toliko postistine, toliko eufemizma i toliko cinizma onih koji nas usmjeravaju. Nedavno sam pročitao da se time želi ukloniti predmet Univerzalne književnosti. Mora biti bolje na ovaj način nastaviti lanac prema otuđenju.
Dok god budemo mogli uživati u dobrim piscima, postojat će neka nada (kroz piratstvo. Sve su to dobre vijesti, vidite). Jer u ovakvim romanima učimo osjećati ono što nas uče zaboraviti. Empatija je vrijednost u recesiji, afektivno sudjelovanje koje treba izbrisati iz naše duše (možda će to naplatiti tko god ga želi zadržati).
Susjedstvo srednje klase je dotični mikrokosmos kroz koji klizi ova priča. Radnja koja se kreće između scenarija čiji je ukras uvijek odjeven u vitalnost suočen s nedaćama, s nadom usred očaja. Krhke dionice u neprijateljskom okruženju koje u većini slučajeva prevladavaju nesretne okolnosti, gdje samo geste, detalji pronalaze prijateljsku stranu života.
Tko zna?. Možda likovi u ovoj priči imaju sreće u dubljem smislu. Sretni smo što možemo znati najautentičnije aspekte života, raspadnute u drugim višim sferama. Samo ljudi koji čuvaju svoju humanost mogu nastaviti podržavati i nastaviti voljeti, upravo zato što više cijene čovjeka, jer iz prve ruke znaju gorčinu, samoću i nesreću.
Sada možete kupiti Los besos en el pan, najnoviji roman Almudena Grandes, ovdje: