Nije prvi put da navodim analogije između mladih pisaca Irene Vallejo i Madeline Miller, dvije velike poznavateljice drevnog svijeta koje znaju povratiti te arome iz kolijevke naše civilizacije kao nitko drugi. Svaki od njih ima svoj fokus i spašava različite sociološke i kulturološke percepcije unutar zajedničkog povijesnog konteksta. Na kraju, oboje čine tandem u daljini koji nam svima na fascinantan način približava te svitanja, kao da su doista novi horizonti, a ne nekadašnji sjaji.
Sa strane Madeline Miller postoji više od čisto povijesnih aspekata, dok je Irene sposobna pratiti neslućene putove od filološkog do najtranscendentalnijeg. Što se tiče Madeline, njen kronični karakter dopire do nas s namjerom da nam predstavi povijesne fikcije koje su ponekad nabijene većim dozama realizma oko povijesnih osoba, ali koje također piju iz temeljnih mitova antičkog svijeta. Za obje, feministički aspekt njihovih djela donosi nova značenja uloge žene u povijesti.
3 najbolja preporučena romana Madeline Miller
Cirka
Ponovno pregledavanje klasičnih mitologija kako bi se ponudili novi romani s vukom epskog i fantastičnog već je resurs koji dobro funkcionira. Nedavni slučajevi poput onih Neil Gaiman sa svojom knjigom Nordijski mitovi, ili sve raširenije reference među autorima povijesnih romana potvrđuju taj ukus za stare legende između božanskog i ljudskog, za koje su se stari brinuli da ih sastave u dalekim danima zore naše civilizacije.
I naravno, na obalama Sredozemlja više nas brine ono što se tiče antičkog svijeta Grčke ili Rima. To je gdje Madeline Miller Na kraju nas je osvojio svojim dubokim znanjem o temi i proučenom namjerom da nam kao kultivator ponudi zadivljujuću tau parcelu.
U utopijskom zlatnom dobu, iz kojeg proizlazi moćno imaginarno materijalizirano u iskonskoj religiji, susrećemo Circeu, koja će se kasnije istaknuti kao čarobnica kako je to ispričao Homer iz te prve baze koju je postavio Hesiod.
U svijetu titana također možemo pronaći onu rijetkost, svojeglavu mladost i ženstvenost koji su se približili kao čudan svijet za aede ili prve izvjestitelje na čelu s Homerom.
Madeline od Circe prati priču koja je djelomično osvetoljubiva, uvijek ilustrativna i velike književne moći. Budući da se u izgnanstvu Circe, koju je želio njezin otac Helios, nasljednik tajanstvenih moći suočava s avanturom ravnom samoj Odiseji Uliksa.
Jedna od prvih i najmoćnijih slika nedaća u svom najženstvenijem aspektu, fobija za različite. Dovoljna je samo Circe i dovoljno je da se izvuče iz svih nedaća koje zatekne na svoj usamljeni način.
Pa ipak, u Circi otkrivamo da je unatoč svemu pokrenuta ljubavlju, vitalnošću, možda protiv namjere svog izvornog pripovjedača. Tko se nekad mogao predstavljati kao antagonist svijeta kojim vladaju božanstva i koji je dan ljudima, na kraju se očituje kao živa duša koja se osjeća iznad svega, bogovima i ljudima. Sa svakim novim zastojem, ona, vještica, jača i kova svoju volju sve više i više željeza.
Roman koji povezuje sve što su stari povezivali i nadopunjuje ga s revolucionarnom perspektivom na lik Circe, prve vještice.
Ahilejeva pjesma
Antički svijet je uvijek u modi. Jer kao što djetinjstvo kuje čovjekovu osobnost, ta kolijevka naše kulture, a to su antička Grčka ili Rim, čine većinu naših društvenih, političkih i etičkih načela. Od vrata prema unutra i od vrata prema van sve se uči iz tih kultura u koje Bog još nije stigao pa su tako dopušteni određeni susreti između bogova, polubogova, heroja i drugih likova koji su koegzistirali među ljudima kao bajna stvarnost nabijena briljantnom transcendentalnom mitologijom. …
Svijetli, bujni svijet prepun literature prošarane lirikom i epom. Imaginar koji je zauvijek zaronio u ljudsko od etimološkog do filozofskog. Jer jedva se išta znalo i sve se htjelo znati s vjerom u misao kao instinkt i u njen razum kao oruđe.
Grčka u doba heroja. Patroklo, mladi i nespretni princ, prognan je u kraljevstvo Phtia, gdje živi u sjeni kralja Peleja i njegovog božanskog sina Ahila. Ahilej, najbolji od Grka, sve je što Patroklo nije: jak, zgodan, sin boginje. Jednog dana Ahilej uzima žalosnog princa pod svoje krilo, a ta privremena veza ustupa mjesto čvrstom prijateljstvu dok njih dvoje izrastaju u mladiće vješte u ratnoj vještini, ali sudbina nikada nije daleko od Ahilove pete.
Kad se proširi vijest o otmici Helene od Sparte, Grci su pozvani da opsjedu grad Troju. Ahilej, zaveden obećanjem o veličanstvenoj sudbini, pridružuje se cilju, a Patroklo, rastrgan između ljubavi i straha za svog suputnika, slijedi ga u rat. Nije mogao ni zamisliti da će sljedeće godine staviti na kušnju sve što su naučili i sve što su duboko cijenili.
Galatea
U staroj Grčkoj, Pygmalion, talentirani mramorni kipar, bio je blagoslovljen od strane božice, koja daje dar života njegovom remek-djelu, najljepšoj ženi koju je to mjesto ikada vidjelo: Galatei. Nakon što je rezbar učini svojom ženom, od nje očekuje da mu ugodi i bude poslušna, utjelovljenje poniznosti, ali ona ima svoje želje i želje za neovisnošću.
U očajničkom pokušaju njezina opsesivnog supruga da je kontrolira, ona završi zatvorena pod stalnim nadzorom liječnika i medicinskih sestara, ali, s kćerkom koju treba spasiti, Galatea je odlučna osloboditi se pod svaku cijenu.
