Zvuči paradoksalno, ali Marx našeg vremena je ekonomist. Mislim na Francuza Thomasa Pikettyja. Na neki način, činjenica da je prvak novog komunizma upravo to, ekonomist, čini se kao pretpostavka da je kapitalizam došao da ostane, prikrivajući sve. No, ono što ne mora značiti je da Piketty zagovara trenutni rašireni konzumerizam. Jer razuzdanost takozvanog liberalizma ne mora se uvijek vezati uz pojam kapitalizma.
Zapravo zdrava ekonomska ambicija može se shvatiti kao dodatak, konstrukt društava blagostanja i poticaj za razvoj bilo koje aktivnosti (čak i kao razlikovna činjenica za one koji je na kraju zarađuju, ako želite). Ono što se ne može razumjeti je da se, kao i svi horizonti, zagovara da ambicija mora imati ekspeditivan put bez ikakvih uvjeta.
Jer tu počinju nejednakosti i tu nastaje prijevara s kojom se moćnici neizravno podvrgavaju, bez napora i sukoba, toliko mnogo mogućih bogataša koji se na kraju natječu u nejednakim uvjetima samo za činjenicu da nisu stigli, upravo nikad bogati .
Zato je cool čitati Pikettyja i imati ga tamo kao vodećeg ekonomistu da shvati da svi u njegovom sindikatu ne sanjaju da budu savjetnici Lehman Brothersa ili dežurnog fonda supova. Biti ekonomist može značiti i traženje alternativa novom oslobođenom gospodarstvu samo iz njegove semantike pogrdnih ekstrema.
3 najbolje preporučene knjige Thomasa Pikettyja
Ekonomija nejednakosti
Istina je da Piketty ne traži Nobelovu nagradu za mir ili barem dobre vibracije. Njegove intelektualne brige idu prema ekonomskoj ravnoteži na gotovo znanstveni način. To nedvojbeno sve upućuje na održivost i opće dobro, naravno. Zapravo, prepoznavanje nejednakosti kao dijela trenutačne ravnoteže svijeta već je otvorena namjera da se na stol stavi grubost, pa čak i okrutnost moćnika i ono malo moći koje socijaldemokracija već ima na ploči za igru.
Porast nejednakosti generiran strastvenim i nekontroliranim kapitalizmom velika je tema ove knjige. Zašto bi skupini bogatih nasljednika zabranjen prihod onima koji imaju samo radnu snagu i talent?
Oslanjajući se na monumentalnu i stalno ažuriranu bazu podataka, te se ograđujući od tradicionalnih pozicija s desne i s lijeve strane, Piketty pokazuje da se nejednakost pojačala tijekom posljednja tri desetljeća zbog različitih poreznih reformi koje su umanjile porezna opterećenja za najbogatije sektore društvo.
Analiziraju se praznine u prisvajanju viška između kapitalista i radnika, povijesne razlike i među zemljama, posebnosti duboke nejednakosti u svijetu rada i učinci različitih strategija preraspodjele. Središnja je poruka da je, izvan apstraktnih načela socijalne pravde, potrebno bolje preraspodijeliti jer je nejednakost prepreka razvoju zemalja i društava.
Za to nije dovoljno pogledati tko plaća, niti koliko je umjerena ili ambiciozna politika preraspodjele u svom opsegu: potrebno je razmotriti i njezin utjecaj na cjelokupni gospodarski sustav te raspraviti prednosti i nedostatke svake mjere.
Tako Piketty ocjenjuje učinkovitost socijalne potrošnje na zdravstvo i obrazovanje, doprinose poslodavaca i socijalne naknade, sustave umirovljenja, određivanje minimalne plaće, ulogu sindikata, jaz u plaćama između menadžera i niskokvalificiranih radnika, pristup kreditima i Kejnzijanski zamah potražnje. Napreduje s novim idejama kako bi shvatio kako nastaju nejednakosti i odabrao najbolje alate za preraspodjelu bogatstva.
Kapital i ideologija
Ideologija umjesto ideja, to je pitanje bez sumnje. Budući da je vrlo različito doprinositi i dodavati ideje kako bi se sve ideje projicirale prema zajedničkom, tendencioznom, zainteresiranom zamišljenom. Današnja ideologija je loša jer je davno podlegla interesima pod najneočekivanijim ucjenama. Ali također je istina da postoji mnogo te izreke: "ništa novo pod suncem". I jest da se oblici mijenjaju, ali ne i krajevi. I Piketty u ovoj dječjoj knjizi otkriva golog cara na zaprepaštenje svih, zaokupljen obmanom.
Thomas Piketty je mogao pristupiti fiskalnim i povijesnim izvorima koje su različite vlade do sada odbijale ponuditi. Na temelju proučavanja ovih neobjavljenih podataka, autor predlaže ekonomsku, društvenu, intelektualnu i političku povijest nejednakosti, od klasnih i robovlasničkih društava do modernih postkolonijalnih i hiperkapitalističkih društava, prolazeći kroz kolonijalistička, komunistička i socijaldemokratska društva.
Živio socijalizam!: Kronike 2016-2020
Postoji izreka koja najavljuje da tko nije bio komunist u mladosti, nema srca, a tko ostane komunist u zrelim godinama, nema pameti... Tu su, zatim, i veliki svjetionici najnepokornije desnice koji upućuju na njihov otklon od socijalističke ideologije. svoje mladosti kao plan spašavanja jedne sekte. Ali dokaz je da nam alternativa ne ide dobro. Uglavnom, zato što trenutno predloženi kapitalizam predlaže da živimo s neograničenim resursima u stalnom rastu. A niti su resursi neograničeni, niti možemo rasti iznad ponora...
«Da su mi 1990. rekli da ću 2020. objaviti zbirku kronika pod naslovom Živio socijalizam! Mislio sam da je to loša šala. Pripadam generaciji koju komunizam nije imao vremena zavesti i koja je postala punoljetna konstatirajući apsolutni neuspjeh sovjetizma ”, kaže Thomas Piketty u neobjavljenom predgovoru ove zbirke svojih mjesečnih kolumni objavljenih u Le Monde od rujna 2016. do srpnja 2020.
Devedesetih je bio liberalniji od socijalista, ali trideset godina kasnije vjeruje da je hiperkapitalizam otišao predaleko i da moramo razmišljati o prevladavanju kapitalizma, u novom obliku socijalizma, participativnom i decentraliziranom, federalnom i demokratskom, ekološkom i feminističkom. .
Ovi stupci, zajedno s grafičkim prikazima, tablicama i dodatnim tekstovima autora, koji predstavljaju sintezu misli jednog od najvažnijih ekonomista našeg doba, odražavaju kako će se stvarna promjena, "participativni socijalizam" tek dogoditi kada građani oporave alate koji im omogućuju organiziranje vlastitog kolektivnog života. Osim toga, oni predstavljaju iscrpan pregled svih glavnih ekonomskih, političkih i društvenih pitanja novijeg doba, od funkcioniranja EU -a, Brexita, povećanja nejednakosti, snage Kine i novih osi svjetske moći. najnovija zdravstvena i ekonomska kriza uzrokovana pandemijom koronavirusa.
