3 najbolje knjige Andrésa Caiceda

Dislokacije caicedo jedna od tih frenetičnih karijera rođena je u svijetu, u nemogućoj ravnoteži između kreativnosti i uništenja. Nitko bolji od njega da u svom kratkom postojanju potvrdi blizinu dva pola koji su u određenim duhovima ista stvar.

Samo na taj način može se shvatiti ovaj izlaz sa scene ovog Kolumbijca uzvišenog kao mita nakon što je nestao sa svojom tako grubom istinom, sa svojim oskudnim životom kao nesumnjivim svjedočanstvom svoje istine izloženom i otvorenom poput rane koja ne može zacijeliti.

Možda na pola puta između drugih mitskih autora poput Poe y Bukowski. Samo uz nekoliko većih kapi lucidnosti iz svjedočenja koje nikada nije bilo moguće provjeriti sa zrelošću. Sve što je Caicedo učinio učinio je dok je bio još mlad, slijepo vjerujući da je istina, ili barem prilika da živi u punoj autentičnosti, u suprotnosti sa svim naknadnim obmanama, samonanošenjem ili pripitomljavanjem savjesti.

Priče, eseji, autobiografije, neki romani, pa čak i scenariji. Svi potpisao Andrés Caicedo nastavlja dolaziti do danas s tim autorskim bendom više od prokletog buntovnika s jedinim temeljnim uzrokom: životom.

Tri najbolja djela Andrésa Caiceda

Živjela glazba!

Referentni roman ovog jedinstvenog autora. Djelo s kojim se ta veza ponekad postiže iz kaotične strukture.

Glazba kao nit koja sve povezuje, s tom točkom sigurnog ponašanja prema autorovoj vrlo osobnoj prizmi. Budući da je u obliku to putovanje u grad Cali koje se na kraju transformira na bilo koje drugo mjesto, jer su u biti to percepcije nemirne duše, usredotočene na eksperimentalno u bilo kojem području. Na kraju, svjedočanstvo ovog beskompromisnog prolaska svijetom budi nas do one autentičnosti koja nadilazi vremena i koja pretvara mladost u trenutak kada je sve u potpunosti istinito, bez maski i umjetnosti. Za većinu čistunaca nedostatak konvencionalne strukture udaljava ih od ljudske vrijednosti djela. Za one koji se jednostavno otvaraju književnosti kao unutarnjem kanalu, nema formalnih neugodnosti.

I da, otkrili smo to putovanje, drogu kroz, do užasne, do nihilističke frustracije bitne kemije. No, samo iz te gorke lucidnosti možemo se prilagoditi bijesnoj istinitosti Caicedoa koja je na kraju nadišla njegovo doba do danas sa svojom mitskom grupom. Još jednom iz lokalnog, iz okruženja koje autor najbolje poznaje i u kojem najbolje pokreće svoje likove, pa čak i iz glazbenih referenci koje su najviše vezane uz samog autora, otkrivamo onu posve humanističku transverzalnost koja se stapa u svijet svakog čitatelja.

Živjela glazba

Moje tijelo je stanica

Posmrtna biografija napravljena na temelju istrage o liku, spasavanja svih vrsta spisa koje je napisao autor. Poput najdužeg pisma bombaša samoubojice koji priznaje sve, daleko od jednostavnog priznanja površnih motiva.

Rezultat budi taj čudan osjećaj čitanja o savršenom životu u dvadeset i petoj, prije još priznatijih i opskurnijih skupina poput 27, onih glazbenika koji su napustili scenu dvije godine nakon Caiceda. U ovoj knjizi javljaju se sumnje u istinsku volju za smrću pred onim instinktima preživljavanja svih živih bića koja su pretvorena u racionalne i duhovne nagone za spasenje.

Caicedova muka očituje se u svemu što je sastavila osoba koja je sastavila ovo djelo, Fuguet. I na kraju, uspješna kompozicija između Caicedovih hobija i njegovih svjetonazora postiže onu autobiografsku vrijednost iz koje se može vidjeti osoba koja stoji iza lika, egzistencijalno drhtanje, slabost, nada među bljeskovima zasljepljujuće lucidnosti, traženja uobičajene obmane u tome projekcija koja je kino, drugi živi da bi živio kad je vlastiti uronjen u prazninu.

Kompletne priče

Intenzitet kratkog sadržaja omogućuje drugu vrstu skidanja svakog autora gotovo u pjesničkoj verziji. U sintezi priča i priča jasnije se očituje narativna namjera svakog autora, njegova traženja i želje.

Za Caicedoa nije potrebno graditi novi Macondo, dovoljan mu je rodni Cali i ima dovoljno toga sve preobraziti, jer svaki grad, svako mjesto dojmovi su kojima svaki hoda po njima. U Calicalabozu gdje lutaju mnogi likovi iz ovih priča o Caicedu, život se pojavljuje s intenzitetom nekoga tko pogleda na svoja zadnja vrata, uvjeren da je sve to proživio, ili barem sve što je vrijedilo živjeti.

Egzistencijalističke priče s dubokim slikama pobune i nesukladnosti kao suštine. Otuđenje u pričama poput "El travesado" ili njegovoj prvoj priči "El ideal". Nadam se da ste nedovoljno platili drugima poput "Fatal Destinations". Sažetak mnogih drugih priča koje ukazuju na ovu evoluciju između nametnutih scenarija koji se na kraju ruše kao trompe l'oeil kako bi završili svlačenje života.

Kompletne priče o Caicedu
5/5 - (11 glasova)

Ostavi komentar

Ova web stranica koristi Akismet za smanjenje neželjene pošte. Saznajte kako se podaci vašeg komentara obrađuju.