3 najbolje knjige Anthonyja Burgessa

Kamenolom pisaca Jedno hit čudo (jedan pogodak) je neiscrpna. Anthony Burgess pripada ovoj bojni koja bi mogla voditi JD Salinger, Patrick Suskind o Harper Lee.

Ali u ovoj heterogenoj skupini postoje slučajevi i slučajevi. Od gore spomenutog Salingera, koji je u mnogo navrata bio odbačen i podcjenjivao je svoje Hvatač u raži, sve do Süskind čiji El parfem bila je uključena kao štivo za dječake iz cijelog svijeta u srednje škole.

Burgess je prije svog hita bio pisac Narančasta kao sat a tako je i ostalo nakon što je Kubrick odlučio scenarij svog romana pretočiti u film desetljeće nakon što je napisan.

Stoga je Burgessovo članstvo u Jedno hit čudo Dogodi se da je to nešto povremeno, ništa prefabricirano ili orkestrirano iz neke neviđene marketinške operacije, niti rezultat oportunizma ili prilike s kojom se neki romani probijaju. Burgess nije počeo pisati svojom Clockwork Orange niti je prestao s tim nakon kinematografske slave koja ju je ponovno otkrila za cijeli svijet.

Tako u Burgessu imamo autora kojeg uvijek treba otkrivati ​​u njegovih više od dvadeset djela i skokova prema dramaturgiji, esejima i člancima. Pisac koji sadrži mnoge verzije samog sebe, od subverzivne točke svog remek-djela do određenog crnog aspekta, pa čak i djela koja se nalaze između fantastičnog i nadrealnog.

3 najbolje preporučene knjige Anthonyja Burgessa

Narančasta kao sat

Što reći o Narančastoj sahatnici koju više ne poznajete? Ako ništa drugo, inzistirajte na tome da se čitanje takvog djela po potrebi još više preporučuje. Jer u njegovom remek -djelu u duplikatu Kubricka u smjeru nas žvače sirovost, dok u ovom romanu mi i naša mašta moramo obraditi sve napisano.

A u tako snažnom djelu kao što je ovo problem je mnogo divlji, slike sežu čak i dalje od onih opisa i psiholoških poteza koje ekran nikada ne doseže. Ne radi se o tome da se stvar smatra morbidnijom, radi se o ponovnom otkrivanju čistoće najtransgresivnije skupine, poput 1984. George Orwell prošao usred putovanja lizerginskom kiselinom.

Narančasta satna priča priča o tinejdžerskom nadsat Alexu i njegova tri prijatelja narkomana u svijetu okrutnosti i uništenja. Alex ima glavne ljudske osobine: ljubav prema agresiji, ljubav prema jeziku, ljubav prema ljepoti.

Ali on je mlad i još nije shvatio pravu važnost slobode koju uživa na nasilan način. U određenom smislu on živi u Edenu, i tek kad padne (kao što i jest, s prozora) čini se da se može transformirati u pravo ljudsko biće.

Napoleonova simfonija

Ako pomno pogledamo, u povijesti su najneznačajniji i ponekad čak i smiješni tipovi uvijek završavali kao veliki diktatori. Što reći o Hitleru ... ili Francu.

No, ovdje se usredotočujemo na Napoleona i njegov čir. Momak s izgledom humorista koji pravi karikaturu nekog slavnog vojnika. Burgess je također imao između obrva da nam ispriča ovu priču.

Ovdje je Napoleon lišen službenih potrepština; vizionar i zavaravan čovjek koji se smije, vrišti i udara nogama, okružen kohortom odvratnih likova: od korzikanske rodbine do maršala, mrzovoljnih veterana Stare garde ili Barrasa, Telleyranda, madame de Stäel i bezbroj drugih.

A prevrtljiva i nevjerna Josefina? Paradoksalno, ona je za cara jedino utočište mira, vječnosti i prave ljubavi. Tragikomična simfonija u četiri stavka, s uvertirom za Josephine i kodom za Univerzalnu povijest koja uzima Beethovenovu Eroicu kao model za stvaranje bezobzirnog, zabavnog i briljantnog djela u kojem Burgess ležerno pokazuje svu svoju virtuoznost i erudiciju. Rezultat je Napoleon toliko živ da čitatelj ima dojam da ga je upoznao.

Oklijevanje

Možda se radilo o nadoknadi kiselog odraza svijeta satne naranče. Ili se možda odmaknuti upravo od romana koji toliko stigmatizira autora.

Pa ipak, polovi se na kraju privlače. Jer u satiričnom humoru koji Burgess prikazuje u ovom romanu otkrivamo tu istu krajnju namjeru ismijavanja pred formalnošću.

Denis Hillier, špijun engleske Tajne službe, nevoljko prihvaća posljednju misiju prije nego što se povuče s dužnosti. Mora pronaći i oteti Ropera, svog prijatelja iz djetinjstva, znanstvenika koji je dezertirao i usred Hladnog rata otišao na drugu stranu željezne zavjese.

Roman postaje prava karikatura špijunskog žanra, s iscrpljenim, neshvatljivim i katastrofalnim antijunakom čija je slika daleko od hladnog, pametnog i učinkovitog špijuna na koji smo navikli.

Burgess nam na majstorski način priča intenzivnu i napetu priču koja postaje opis mukotrpnog hladnog rata kojem je morao svjedočiti i čitav etički odraz.