Los 3 mejores libros de Hanya Yanagihara

Moʻolelo moʻokalaleo me ka noʻonoʻo ʻole a me ka squeamishness. E kuhikuhi i ke prosa o ʻO Yanagihara pono e ʻike kekahi, e like me ka ʻōlelo a ka mea naʻauao, ʻaʻohe mea ʻē ke kanaka iā mākou, no ka nui o ka mea e pīhoihoi ai iā mākou. I kekahi manawa pono ka ʻoluʻolu i ka naʻau a me ka noʻonoʻo e hoʻi i kēlā mokulele ākea o ka hihi anthropological.

La tibieza, la medianía, la normalidad… Todo eso nos aleja de lo que más ciertamente somos. El ser humano es también violencia, no necesariamente truculencia, es también hondo desasosiego por la supervivencia y el terror a la oscuridad que siempre acecha al mundo desde ese ignoto cosmos.

A e loaʻa iā Yanagihara kona mau makaʻu akā kākau ʻo ia me ka makaʻu ʻole, ʻeli ʻana a hiki i kona piʻi ʻana i ka fiber i hoʻopili ʻia i nā mea āpau, e hoʻopili iā mākou āpau i ka manaʻo peripherory o ola. Pono ka helehelena i ka manaʻo hope o ka mea kākau. No ka mea hoʻomaka mākou mai ʻike maʻalahi ʻia i nā wahi, nā wahi a me nā ʻano a mākou e ʻike ai iā mākou iho e hōʻike. Aia a liʻiliʻi iki nā mea āpau ma ke ala ma nā ala ʻenohu o ka hopena.

Top 3 novelas recomendadas de Hanya Yanagihara

ʻO ke ola liʻiliʻi

ʻO kahi huakaʻi ikaika a wili hoʻi o nā ʻaoʻao 1.000. ʻO kahi pae mākaukau o ka manawa o ka nānā ʻana i loko o kekahi mau mea hoihoi.

E ʻike ai ... Ka mea a nā kāne e ʻōlelo ai a me nā mea hāmau. No hea mai ka hewa a no hea ia? Ehia mau mea pili wahine. ʻO wai kā mākou e kāhea aku ai he hoa. A ʻo ka hopena… He aha ke kumukūʻai o ke ola a i ka manawa hea e pau ai ka loaʻa ʻole o ka waiwai?

E ʻike ai i kēlā a me nā mea hou aʻe, eia ia ʻO ke ola liʻiliʻi, kahi moʻolelo e uhi ana ma mua o ʻekolu mau makahiki o ke aloha i ke ola o nā kāne ʻehā e ulu pū ana ma Manhattan. ʻEhā mau kāne e pono e ola i ka holomua a me ka kūleʻa a i, i mau makahiki, e aʻo e lanakila i nā pilikia hoʻokele waiwai, kaiapili a me ka naʻau. ʻEhā mau kāne e kaʻana like i kahi manaʻo ʻano pilikino o ka pili aloha, kahi ala e hui pū ʻia ai i kekahi mau huaʻōlelo a me nā ʻano hana he nui. ʻEhā mau kāne nona ka pilina a ka mea kākau e hoʻohana ai e nānā pono i nā palena o ke ʻano kanaka.

No laila ua lilo ʻo Little Life kahi hanana moʻokalaleo ʻoiaʻiʻo, kahi kūleʻa mua loa ʻole ma ka pāpili kaila i mahalo ʻia e nā loiloi a me nā mea heluhelu. Ua hoʻohālikelike ʻia ʻo Ngan Yanagihara, kāna mea kākau, iā Jonathan Franzen lāua ʻo Donna Tartt no kona hiki ke wehewehe pono i ka psychology o nā huapalapala paʻakikī a loaʻa i nā pane i nā nīnau ākea ma ke ala. Kahi leo palapala ʻōpio hou e noho nei.

ʻO ke ola liʻiliʻi

I Paradaiso

Lo ucrónico tiene mucho de utopías que debieron ser. Con ese punto melancólico de involución que tiene toda consideración echando la vista atrás sobre la concatenación de errores de lo humano. Vanidades y ambiciones siempre mal conducidas.

La cuestión en esta novela es descifrar, desde similares ubicaciones que permanecen ante el estrepitoso pasar de nuestra civilización, qué de bueno puede quedar del concepto humano. La salvedad es siempre lo intrahistórico. Lo que nos reconcilia es siempre la noción de que el amor pudo haber sido la solución en cada momento entre pasado, presente, futuro o cualquier otro plano espacio temporal que se quisiera escenificar…

En una versión alternativa de la América de 1893, Nueva York forma parte de los Estados Libres, donde el matrimonio homosexual está permitido. Un muchacho de familia distinguida se debate entre casarse con un pretendiente elegido por su abuelo o escoger a un profesor de música con pocos recursos de quien está enamorado.

En un Manhattan de 1993 asediado por «la enfermedad», un joven hawaiano vive con su pareja, cuya edad e ingresos superan con creces los suyos, y le oculta su infancia problemática y el destino de su padre.

A i ka makahiki 2093, i loko o kahi honua i luku ʻia e nā maʻi maʻi a hoʻomalu ʻia e kahi aupuni holoʻokoʻa, ua hoʻāʻo kahi ʻepekema ikaika a me kona ʻohana e ʻimi i nā hoʻolālā kūpono e ola ai me ka nalowale ʻole o kekahi i kekahi ma ke ala.
E like me ka symphony hoihoi a me ka noʻonoʻo, ʻo kēia mau ʻāpana ʻekolu he monumental, mōʻaukala a me ka moʻolelo dystopian kahi i hiki ʻole ai ke aloha a, akā naʻe, ʻo nā protagonists, me ko lākou mau palena a me nā mea huna, paʻakikī i ka ʻimi ʻana iā ia wale nō ke ala e hiki ai. ka hope, paradaiso.

ʻO ka poʻe i loko o nā kumulāʻau

ʻO ka puke mua i loaʻa i ka repercussion ma hope o ka kūleʻa nui o "So Little Life."

Ma 1950, Norton Perina, he kauka ʻōpio i puka hou mai nei, ua hui pū me kahi huakaʻi i kahi mokupuni mamao loa ʻo Micronesian, ʻo Ivuʻivu, e ʻimi nei i kahi ʻohana pohihihi. Ma laila ʻo ia e hoʻomaka ai e hoʻokolokolo i nā mea e alakaʻi iā ia e lanakila i ka Nobel Prize: ka lōʻihi lōʻihi ʻē aʻe o nā kamaʻāina. Ma mua o kona hoʻi ʻana i ʻAmelika Hui Pū ʻIa, ua hoʻoholo ʻo ia e lawe i hoʻokahi keiki he kanahā e hoʻopakele iā lākou mai ka ʻilihune. Akā i ka 1995, ua hoʻohewa kekahi o kāna mau keikikāne iā ia no ka hoʻomāinoino ...

ʻOiai ʻo ia e lawelawe ana i kāna hoʻopaʻi, ua kākau ʻo Perina, ma ke koi a kāna hoa hana ʻo Ronald Kubodera, i kāna mau memoire i mea e loaʻa hou ai ka hanohano a hōʻoia i kona hewa ʻole. ʻO kahi moʻolelo hoihoi e pili ana i ka moemoeā a me ke ʻano o ke kanaka i ka leo o kahi mea haʻi moʻolelo ʻano kānalua, e like me Humbert Humbert, ke hoʻopāpā nei i ko mākou ʻano loina.

ʻO ka poʻe i loko o nā kumulāʻau
pou uku

Haʻalele i ka manaʻo hoʻopuka

Ke hoʻohana nei kēia pūnaewele i ka Akismet e ho'ēmi i ka spam. E aʻo pehea e hanaʻia ai kāuʻikeʻikepili.