ʻO nā puke maikaʻi loa 3 o Ana R. Cañil

Toda investigación en pos de una historia puede derivar en su versión novelada o en una opción más cronística. Al final todo es una tarea de recopilación de información a la que el narrador de turno da esa forma oportuna para acercarnos al escenario de turno. En el caso de Ana Canil i kekahi manawa, hoʻomaka ka hōʻiliʻili ʻana i ka ʻike i ka nūpepa a i ʻole ka ʻatikala.

ʻOiai ma nā manawa ʻē aʻe ke kū nei kēlā moʻolelo i kahi ʻano sublimates i nā ʻoiaʻiʻo i kahi ʻano catharsis moʻolelo. He ipu hoʻoheheʻe ma waena o ka ʻoiaʻiʻo a me ka moʻoʻōlelo kahi i hoʻomohala ʻia ai ka intrahistory i kahi ʻoi aku ka nui o kēlā mimicry me kahi manawa a i ʻole nā ​​kūlana. Me ke kanalua, ke ʻimi ʻia ka hohonu hohonu o ke kanaka, ʻaʻohe mea ʻoi aku ka maikaʻi ma mua o ka moʻolelo me kona hiki ke noho i nā ʻuhane i ka hoʻololi ʻana ma o ke ʻano o nā hanana.

Me he mea lā, he mea ʻelua ʻano nūpepa kēia i hoʻopuka hou ʻia i ka nui o nā hihia o nā mea kākau e like me Ana Cañil, ʻO Pilar Eyre o ʻO N steal Herrero. Hiki i nā mea kākau moʻolelo ke ʻike i kēlā ambivalence mai kahi ʻōlelo i hana i nā mea hana ʻoihana me nā ala ʻike ʻole.

ʻO 3 mau puke i manaʻo ʻia e Ana R. Cañil

aloha haole

Hoʻopili ʻia ka nani o ka mea kokoke i kēlā me kēia lā, mai kēlā kamaʻāina i pau, mai kēlā hele ʻana i ʻike ʻole ma waho o ka honua a i ʻole mai ka manaʻo o ka mamao a me ka exotic i ʻoi aku ka pono o kā mākou ʻike. No laila, ʻaʻohe mea maikaʻi aʻe ma mua o ka huli ʻana i nā poʻe ʻē aʻe e ʻike pono i kēia ʻāina he wahi exotic e hoʻihoʻi i ka manaʻo ʻino a aʻo hou pehea e loiloi ai i ka mea kokoke iā ʻoe.

Lawe ʻo ka mea kākau moʻolelo ʻo Ana Cañil i kahi huakaʻi pili, nani a hoihoi i kekahi o nā wahi hōʻailona loa o ko mākou ʻāina (The Alhambra, El Escorial, the Paseo del Prado or the Camino de Santiago, a me nā mea ʻē aʻe) i ka lima me ka poʻe malihini huakaʻi nui. kipa mai ia makou a hoike mai i ko lakou aloha nui ia Sepania, ua auau pu me ka manao ole a me ka hoowahawaha i ko makou mau kue.

ʻO kēia puke, i hānau ʻia mai ka makemake e hoʻomau i ka makaʻala i mua o ka nani, e hōʻiliʻili i nā hiʻohiʻona i kāhāhā a hōʻike ʻia a ʻeha hoʻi i kekahi manawa, akā ʻaʻole ia e haʻalele. ʻO ka hele ʻana ma waena o Sepania i ka XNUMXst-century i ka lima me ka hoʻomālamalama ʻole ʻo Sepania he huakaʻi leʻaleʻa a me ka huhū a me ka ʻino.

Inā ma hope o ʻekolu makahiki ʻaʻole au i hoʻi mai

I kekahi manawa ʻatikala a hōʻike paha. Akā i kekahi manawa, hoʻomaka nā mea a pau e hoʻohui i hoʻokahi kahawai me nā mea hoʻonaninani pilikino kahi i ʻike ʻia ai ka mea kumuhana e like me kēlā moʻolelo nui i hoʻopiha ʻia me ka epic ʻoiaʻiʻo.

Hace ya un tiempo, la periodista Ana R. Cañil empezó a seguirle la pista a una terrible historia: la de las prisioneras de la posguerra cuyos hijos les fueron arrebatados por sus carceleros para internarlos en seminarios y conventos o darlos en adopción. Una práctica cruel que encontraba su ¿justificación? En teorías pseudocientíficas, propias de los regímenes totalitarios y defendidas sin fisuras por médicos, religiosos y legisladores de renombre de la época.

Eia ka mea no ka moʻolelo nani. Akā ʻaʻole hiki i ka mea kākau ke pale aku i kahi ʻano manaʻo, e like me kāna i hana mua ai ʻO ka wahine o ka maquis, aunque, en este caso, con mucha más ambición narrativa. El resultado de su esfuerzo es una novela imposible de soltar, no solo por el hecho terrible que denuncia, sino por la manera en que ese hecho se encarna en dos antagonistas inolvidables: Jimena Bartolomé, la joven esposa de un comunista, y María Topete, la directora de la cárcel de mujeres de Ventas.

Inā ma hope o ʻekolu makahiki ʻaʻole au i hoʻi mai

Ka wiwo ole o Miss Redfield

I kekahi kakahiaka anuanu ma Ianuali 1962, ʻo Elsa Redfield, he wahine ʻōpio Pelekane i hoʻolimalima ʻia ma ke ʻano he nanny no ka muli loa o nā moʻopuna aliʻi.

Maikaʻi, mākaukau a mākaukau, hele mai ʻo Miss Redfield i Madrid me kahi misionari: e hālāwai me kāna hoaaloha kahiko a me kāna kumu, ʻo Miss Hibbs, nanny ʻO nā moʻopuna a Franco, nāna i lawe mai i kahi leka a me ke apo o ka waiwai hiki ʻole ke helu ʻia. Pono ʻo Elsa e hoʻāʻo i kona noʻonoʻo, no ka mea, ʻoiai ʻo ia iho, e komo ʻo ia i nā hana o ka Peñalara, kahi ʻohana i hūnā ʻia ma lalo o kona hiʻohiʻona nani, e hūnā i nā ʻeha weliweli, me ka ʻike ʻole ʻia, ke kahu ʻōpio a me ka ʻike ʻole. e hoʻomaka ana me nā hopena i manaʻo ʻole ʻia.

Ka wiwo ole o Miss Redfield
pou uku

Haʻalele i ka manaʻo hoʻopuka

Ke hoʻohana nei kēia pūnaewele i ka Akismet e ho'ēmi i ka spam. E aʻo pehea e hanaʻia ai kāuʻikeʻikepili.