The Wills, Margaret Atwood

Dostupno ovdje

Bez sumnje Margaret Atwood postala je masovna ikona najodmazljivijeg feminizma. Uglavnom zbog njegove distopije iz Priče o sluškinji. I to je da je nekoliko decenija nakon što je roman napisan, njegovo predstavljanje televiziji postiglo taj neočekivani efekat odloženog odjeka.

Naravno, prilika je oćelavi da razmotri drugi dio. A zasigurno i neizbježni prijedlozi za nastavak rukopisa velikog tvorca istorije.

Poanta je u tome da to ispravimo i sačuvamo tu podmuklu kritiku da drugi dijelovi nikada nisu dobri. Nešto tipičnije za nostalgičare koji se drže izvornog djela s pozivom na sažetu kritiku svakog nastavka.

Čisto narativni dio vodi nas više od desetljeća nakon izvorne priče. Republika Gilead nastavlja diktirati norme, ponašanje, uvjerenja, dužnosti, obaveze i vrlo malo prava za pokorene građane i, prije svega, građanke.

Pod strahom, zlostavljanje je i dalje dopušteno, iako pokušaji pobune, posebno žena, koje je zlokobna vlada mnogo više pogodila, sve više rastu u žarištima najavljenog pada Gileada.

Gdje god postoje žene sposobne razlučiti, usred rešetki straha, njihova najjača volja može gajiti nadu.

Naravno, tri žene koje čine jedinstveni trokut, dolaze iz vrlo različitih društvenih slojeva; od najomiljenijih, privilegiranih i kompromitiranih s režimom, do najpobunjenijih, pa čak i ratobornih, oni će se okupljati kako bi se suočili sa svim vrstama sukoba, uključujući i sami sa sobom.

Među trojicom, Lidija se uglavnom ističe svojom dihotomskom ulogom između prevladavajućeg morala i humanističnije etike koja služi za izvlačenje te misterije o tome što se konačno može dogoditi prije Gileada samo je maglovito sjećanje na najgore, nešto što uvijek može postati, konačni moral svih distopija sa sedimentom.

Roman The Testaments, novu knjigu Margaret Atwood, sada možete kupiti ovdje:

Dostupno ovdje
4.9 / 5 - (7 glasova)

Ostavite komentar

Ova stranica koristi Akismet kako bi smanjila neželjenu poštu. Saznajte kako se podaci vašeg komentara obrađuju.