Kraj života. Intenzivna potreba za životom ponekad vodi do najdalje tačke, naprotiv. Riječ je o tom osebujnom magnetizmu polova koji se na kraju čini kao ista zasebna stvar u svom porijeklu. Stvar, suština, nešto što uporno i uporno zahtijeva ponovno okupljanje čitavog niza života koje bi njegovo podvojeno postojanje moglo objasniti zanesenom lucidnošću.
Glas prvog lica Eve Baltasar uspješno stopljen u hiljadu pjesama, daje veći intenzitet, ako je moguće, protagonisti njene priče. Jedan od onih ljudi koji gaje nadu, možda i ne želeći to, da se uštimaju u razum i istinu, u onoj provaliji između subjektivnih utisaka koji potiču sreću i mogućeg svijeta koji je objektivno vodio prema najizraženijem nezadovoljstvu svih nas, putnika jednog života, kao što sam naglasio Milan kundera u Nepodnošljivoj lakoći bića.
Samo što protagonistica ovog romana nije voljna podleći toj hladnoći života i, zaogrnuta tim vječnim mrazom kojim je prekriven i najnegostoljubiviji naš planet, lansira se u još otvoreniji hedonizam žene kojoj je i dalje se smatra odgovornim za to kako upravlja svojim tijelom.
Život je toliko beznačajan da se ne isplati zadržavati na svjetovnim brigama poput onih koje su vaša porodica ili prijatelji potopili pod led. Najvažnije je, pod utjecajem da ništa ne vrijedi, iskoristiti barem trenutke s tom bijesnom autentičnošću koja samo obilježava nagone oslobođene njihovih bolnih društvenih i moralnih stigmi.
Suprotni pol je uvijek tu. Duboki porivi također uključuju rezignaciju, predaju, iscrpljenost da se čak učini novi korak, samoubistvo poput one posljednje avanture usprkos tome što se zasitio tolike trivijalnosti.
Agilni roman u tom mahnitom maršu ka praznini glavnog junaka. Priča s više od rubova i nevolja iz koje proizlazi i onaj crni humor tipičan za nekoga ko se vratio iz svega. Knjiga izuzetne lucidnosti, sa perspektivom našeg svijeta ledenom poput kože glavnog junaka.
Roman Permafrost, prvenac Eve Baltasar, sada možete kupiti ovdje: