Ovaj roman nam je službeno predstavljen kao roman za žene. Ali iskreno se ne slažem sa tom oznakom. Ako se tako smatra jer govori o mogućem matrijarhatu koji je kroz povijest čuvao tajne bilo koje porodice i koji je skrivao bijede vanjskih vrata, to nema smisla. Nema ništa zanimljivije, u jednom intimnom romanu poput ovog, od sitnica te nesavršene porodice, sa zajedničkim nesavršenostima svih drugih porodica.
Ako razmatranje ženskog romana dolazi od ideje da ono što se predstavlja kao priča o protagonisticama mogu razumjeti samo čitateljice, onda mi se ni ta ideja ne sviđa. Na kraju sam siguran da je to komercijalni argument, klimanje velikom broju čitateljica koje podržavaju izdavačko tržište. Mora da je to, ništa više.
Jer sam roman može osvojiti bilo koga, čak i poslužitelja. Način na koji je Pepa Roma, pretvorena u Candidu (ili obrnuto), uhvati čitaoca za ruku i staviti ga u kuhinju ili u spavaće sobe dostojno je najbolje intimnosti. I više ništa ne govorim kad pratiš Cándidu među tajnama koje ta stara kuća krije. Njihovi osjećaji, neuspjesi i emocije postaju njihovi.
Naravno, uloga žene koju predstavlja Cándida i ekstrapolirana na sve žene bilo kojeg mjesta i povijesnog trenutka ima posebnu težinu. Ali izvan te okolnosti, istaknute u poslijeratnom historijskom okruženju romana, čovječanstvo izlazi iz malog, iz povratka u prvobitnu porodicu iz perspektive odraslog doba, iz završetaka koji nas sve očekuju i dugova s tim malim ili velikim tajne koje možda zaslužuju da budu poznate.
Sada možete kupiti Una familia imperfecta, najnoviji roman Pepe Rome: