3 najbolje knjige uznemirujućeg Paula Pena

Ponekad su priznanja uspješna. Kada Paul pen osvojio novi talent Fnac 2011 olakšano je to pojavio se novi glas sa ličnošću i izvanrednim narativnim prijedlogom sa snagom iz okeana pisaca u koje rone mnogi drugi dobri pripovjedači, drugi osrednji i definitivno loši.

No, poanta je u tome da kada se promovira novi talent i doista to dokaže na temelju onoga što je već napisano i onoga što ostaje napisati nakon priznanja javnosti, u tom slučaju priznanje se itekako isplati.

Paul Pen kaže da ne znam šta može prenijeti najdublja osjećanja njegovih likova s najprikladnijim riječima ili najvremenijim opisima detalja. Njegov oscilirajući stil, ponekad spor, a ponekad zanosan, otkriven je kao autentično dobrovoljno rukovanje narativnim ritmom kako bi izazvao neke ili druge osjećaje u neizvjesnost destilirano kao književna alhemija.

U nekoliko godina koliko je bio među španskim bestselerima, već je zarobio čitavu legiju čitalaca koji željno iščekuju posljednji dio njegovog polulakog imaginarnog stavljenog u službu jedinstvene scenografije.

3 najbolja romana koje je preporučio Paul Pen

beskonačna metamorfoza

Femicid kao paradigma najkrvavijeg nasilja koje još uvijek kruži u našem civiliziranom svijetu. Zločin zločina kao zlokobno pravo protiv Eve koja je uzela jabuku, uvijek noseći krivicu od samog Boga. Poenta je u tome da je osveta ponekad jedina pravda, ma koliko to makijavelistički izgledalo spolja...

Zove se Joy. Ima devetnaest godina i ceo život je pred sobom. Večeras je pristala da izađe sa svojim drugovima iz razreda. Oblači se ispred ogledala u preveliku majicu koja otkriva njeno rame, pokazujući svoju omiljenu tetovažu leptira. U kuhinji se oprašta od majke. Žive sami u stanu na periferiji, prvom domu koji su uspjeli izgraditi nakon prošlosti obilježene nasiljem. Sada, nakon mnogo godina, konačno su mirni. Ono što nijedno od njih dvoje ne zna je da je poljubac kojim se opraštaju u kuhinji poslednji koji će jedno drugom dati.

Vraćajući se kući u zoru, Alegría susreće grupu muškaraca u jednoj uličici. Navodni flert eskalira do agresije. U bolnicu, Alegrijina majka stiže tek na vrijeme da čuje najstrašniji zvuk s kojim se majka može suočiti: posljednji otkucaj kćerinog srca.

Alegrijina smrt potresa zemlju ogorčenu ubistvom druge žene. Masovne demonstracije traže primjernu kaznu za Descamisados, nadimak kojim je štampa krstila grupu agresora. Ali suđenje se završava nepravednom kaznom.

Ovaj put, Alegrijina majka neće pognuti glavu pred nasiljem. Ne opet. Sama, planira osvetu ubicama, inspirisana prirodnim fenomenom koji je toliko fascinirao njenu ćerku: metamorfozom leptira. Da biste to izveli, trebat će vam pomoć. I naći ćete je u grupi stranaca s kojima održava vezu koliko neočekivano toliko i nevjerovatno.

beskonačna metamorfoza

Kuća među kaktusima

Za sada mi se čini najuspješnijom od njegovih priča. Postoji ne znam koja kobna slutnja u svakoj mirnoj i mirnoj sceni, daleko od lude gomile. U nekoj vrsti pustinje, među kaktusima i cvrčcima, Elmer i Rose preživljavaju sa svojih pet kćerki.

Život teče laganim tempom, stvarnost prolazi s ritmom vremena zarobljenog između neplodnog terena ogromne ravnice.

Dolazak stranca po imenu Rick, izgubljenog turista kojem se nudi sklonište i odmor, na kraju postaje kritična tačka napetosti u porodici. Možda Rickova posjeta nije tako ležerna kao što se čini, možda je dječak konačno pronašao ono što je tražio.

Pet kćerki privlači stranca, dok njihovi roditelji Elmer i Rose počinju osjećati nešto drugo što je Ricka dovelo tamo.

Zanimljivo je kako se na širokom prostoru, sa mnoštvom mogućih i dalekih horizonata, život sužava dok ne stvori zagušljiv prostor. Jer istina izlazi kao tamna voda iz bunara iskopanog u toj pustoši.

Jer je više nego vjerojatno da osebujna porodica ne živi slučajno odvojeno od svijeta. Problem je u tome što su se razlozi koji su ih doveli tamo činili zauvijek skrivenim. Na isti način na koji kaktusi razvijaju trnje umjesto lišća kako bi izbjegli gubitak vode, porodica se stapa sa ovim odbrambenim sistemom.

Svaki lik nam pokazuje izvanrednu reakciju na neke događaje bez presedana koji se ubrzavaju u tom mirnom, ali već zlokobnom scenariju.

U knjizi Kuća među kaktusima otkrivamo da nema mjesta za bijeg od sebe, od nedovršenih poslova, od strahova i od dramatičnih odluka.

Kuća među kaktusima

Oglas

Kad sam bio mali igrali smo igru ​​(ili je to možda bila vježba pogađanja) u kojoj smo određivali dob u kojoj se trebamo vjenčati, imati djecu ili umrijeti. Ne znam šta smo dovraga radili svirajući tako nešto. Bila bi dosada ...

Možda je i Paul igrao ovu igru ​​i tu se rodila ta ideja. Poenta je u tome da u ovom romanu polazimo od zlokobnog pisma koje je primio mladi Leo. Pismo ga obavještava o datumu njegove smrti. Početak je uznemirujući.

Ali kako stranice knjige napreduju, nemir postaje mračna znatiželja. Smrt postaje glavni junak priče za Lava i druge likove koji pokušavaju među svim vrstama slova tražiti skrivenu poruku sudbine koja ne razumije stanke ili snishodljivost.

Ukrštena priča koja kao da sastavlja argument koji nam izmiče, kao i, ako se upustimo u to, smisao života i slučajnost ili ne smrti.

Obaveštenje Paul Pen-a

Ostale preporučene knjige Paula Pena…

Sjaj krijesnica

Jeste li primijetili koliko su krijesnice rijetke? U drugim periodima mog djetinjstva, noćni izlazak u planine mogao bi postati odličan zvuk i svjetlosna predstava cvrčaka i krijesnica.

Kraj ovih improvizovanih koncerata ne sluti na dobro. Vraćam se na pitanja iz djetinjstva jer Paul Pen s dječjim likovima ima posebnu pažnju. Opet suosjećamo s dječakom koji živi "posebnim životom" u podrumu svoje kuće.

Sve dok ne odluči pobjeći poput Platona iz pećine. Čini se da fantazije njegovog djetinjstva zaviruju u provaliju ludila iz lucidnosti nekih krijesnica koje ga posjećuju.

Sjaj krijesnica
5 / 5 - (12 glasova)

Ostavite komentar

Ova stranica koristi Akismet kako bi smanjila neželjenu poštu. Saznajte kako se podaci vašeg komentara obrađuju.