Kao nadobudni pisac, šegrt ili latentni pripovjedač koji čeka nešto da ispriča, uvijek sam želio pitati neke autore u svojim prezentacijama njihove motive, inspiraciju za pisanje. Ali kad se linija pomakne naprijed i sretnete ih sa svojim Nalivpera i pitaju te za koga? Čini se da nije najprimjerenije postaviti im to neriješeno pitanje ...
Nesumnjivo je da sam zato strastven zbog prikrivenih izjava namjera bilo kojeg pisca poput onog glasa koji prodire u roman. No, izvan anegdotskog izgleda, cameo, metaliterarni trenutak u kojem se pripovjedač suočava s praznom stranicom da objasni razlog pisanja je još bolji.
Zato što se ponekad autori ohrabruju da objasne sve, da u knjizi priznaju šta ih je navelo da "budu pisci" kao način života. Mislim na slične slučajeve Stephen King sa svojim djelom «Dok pišem», čak i najbliži Felix Romeo sa svojim «Zašto pišem».
U oba djela, svaki autor se bavi idejom pisanja kao vrlo ličnog životnog kanala koji nepredvidivo vodi do nečega poput preživljavanja da se o tome priča. A stvar nema nikakve veze sa komercijalnijom voljom ili na kraju transcendentalnim interesom. Napisano je zato što je potrebno pisati, a ako nije, kako se i s tim u vezi ističe Charles BukowskiBolje da se ne upuštaš u to.
Remek -djelo možete napisati slučajno ako ste uvjereni da imate nešto zanimljivo ili sugestivno za ispričati. Tu imamo Patricka Süskinda, Salingera ili Kennedyja Tula. Nijedan od njih tri nije prebolio sindrom remek -djela prvi put. Ali sigurno nije bilo ništa zanimljivije za ispričati.
Možda je napisano jer vam se događaju najčudnije stvari. Ili je to barem percepcija proživljenog koju nas King uči ispovijedajući svoju knjigu o svom pozivu. Ili se može napisati zbog bijesnog razočaranja i zdrave volje da se odvojimo od dosadnog osjećaja općenitosti, od vreve zahtjeva masa, kako nam izgleda ocrtava Félix Romeo.
Radi se o tome da se u takvim izravnim i opsežnim priznanjima pripovjedačke trgovine, kao i u malim bljeskovima poput onih koje nudi Joel Dicker u "Istini o aferi Harry Quebert", na primjer, svaki ljubitelj pisanja nađe pred to čudesno ogledalo u kojem ukus za crno na bijelom ima smisla.