3 najbolje knjige Thomasa Pynchona

Ako ste nedavno govorili o sada već nepostojećem američkom piscu David Foster Wallace, vrijedi navesti tko bi mogao biti dio vaše inspiracije: Thomas pynchon. Jer teško mi je pretpostaviti da se dobri stari Wallace, sa svojom tendencijom destrukturiranja stvarnog ka atomizaciji čisto ljudskog, nije hranio ovim sunarodnikom i književnim prethodnikom. Wallace nas je pozvao da ponovo proživimo želje prikrivene snovima, otuđujući nagone u pisanju napravljenom metajezikom.

Taj sastav Wallaceovog mjesta morao je doći Pynchon koji je već uništavao tipične narativne strukture. Pynchon se uvijek predavao svojoj automatizacijskoj kreativnosti, pravio manje -više povezan zaplet, ali uvijek pun metaforičnih bisera.

Osim njegove sposobnosti da predstavi, putem hiperboličkih simbolika koji kradu čitalačku pažnju, njegovo posebno pojašnjenje filija i fobija koje ocrtavaju ljudsku volju.

Najbolje od svega, Pynchon koristi bliska okruženja iz kojih se kreće prema viziji koliko apsurdnoj, tako i energično konceptualnoj. Vrlo potpun koktel s bazom američkog nadrealizma, deskriptivnim genijem, bizarnim likovima i radnjom koja je uvijek neočekivana kao posljednji preliv, tako da ćete se navući na tu grotesku napravljenu od literature od mnogo karata.

3 najbolje knjige Thomasa Pynchona:

Aukcija lot 49

Počnimo jako. Možda ne razumijete o čemu se radi u knjizi (u stvari ni to nije tako lako objasniti). Zamislite da idete na modnu reviju kakvu vidite na televiziji.

Nemate pojma o modi, ili ste barem nesposobni pretpostaviti da je to bizarno insceniranje likova s ​​odsutnim očima kao moda. Dobro došli na književnu kartu aukcije 49.

Čudno, da. Zbunjujuće i za modernog laika. Ali ne možete prestati gledati što se događa, taj niz modela ili likova viđenih u ovom slučaju iz očiju gospođe Edipe Maas, neočekivane nove bogate žene izložene opasnostima njenog bivšeg muža koji vreba (Mucho Maas, tačnije) s jedne strane, kao i najnemilosrdniji advokati u Sjedinjenim Državama i tajne organizacije koje su krenule njegovim stopama.

Veliki maskenbal u kojem nadrealno napada američko društvo. Možda kritika, možda satira, zašto ne triler? Svako svojim tumačenjem i čitanjem bit će manje -više zadovoljan. Naravno, u klubu knjiga niko ne bi na kraju zaključio isto o onome što je pročitao ...

V.

Apsurd kao umjetnički ili književni koncept je avantura ili izazov za inteligenciju. A približavanje tri lika u ovom romanu je poziv ka misteriji pretvorenoj u apstraktnu projekciju seksualnih ili emocionalnih tenzija.

Želja ili jednostavno ljubav da bi Stencil na kraju otkrio ko je uzbudljiva dama koja se krije ispod slova V. Profane kao najudaljenije biće na svijetu, stoik kojem gospođa V produžava svoju potpunu apatiju.

YV, ona, žena koja može biti sve i čija enigma živi u zapletu i ona sama, voljna živjeti u ovoj igri o svom gotovo božanskom, suštinskom postojanju.

Možda metafora o tjelesnoj želji i glagolu koji je može pratiti da zadovolji svoj cilj. Možda moderna satira idealizirane ljubavi Don Juana i Doñe Inés. V je urnebesna, čudna i zadivljujuća u svojim metaforama.

Vlastiti porok

Najviše vezani za naš svijet Pynchonovih kreacija. Kriminalistički roman u kojem se autorova mašta jednom fokusira na ovozemaljsko.

Usputni boravak u noir žanru kako bi napravio kritički osvrt koji nadilazi društveno i približava se ljudskom, zločin je poslužio kao temelj narativne niti, linearno jednom u njegovoj karijeri.

Podzemlje kao savršena odskočna daska za razne digresije, ponekad bolne, ali uvijek komične. Los Anđeles je postao urbana scena puna poteza Pynchona odlučnog da naš svijet neprestano potresa.

Detektiv po imenu Doc kreće se u potrazi za ljubavnicom svoje bivše. Šezdesete, kontrakultura, višegodišnja korupcija oličena u patetičnom policajcu po imenu Bigfoot.

Noir roman ili parodija kriminalističkog romana zbog svog neiscrpnog izvora humora, ovaj roman postaje prvi kojem bi svaki prosječni čitatelj trebao pristupiti.